Ovaj “fact check” posvećujem Zoranu Milanoviću. Zašto njemu? ponajviše zato što sam o HDZ-ovom programu čak i čuo nešto dok za SDP-ov nemam pojma koje su glavne ekonomske odrednice.
Odmah je na početku Zoran Milanović pohvalio, a koga drugoga, samoga sebe kako je njegova vlada uspjela podići Hrvatsku s osamdeset i petog na četrdeseto mjesto na Doing Business mjerilu konkurentnosti. Ovaj nevjerojatni “skok” sigurno je vezan uz nekakvu veliku promjenu, ali ne u Hrvatskoj, već u metodologiji, odnosno načinu izračuna razine konkurentnosti. O ovome je već napisano podosta tako da ću samo kratko citirati jednog ekonomista “Moje upozorenje da prošlogodišnja metodologija po kojoj smo bili 65. na svijetu nije usporediva s ovogodišnjom po kojoj smo 40., te napomena da smo po novoj metodologiji (dakle, usporedivoj) pali s 39. na 40. mjesto u odnosu na prošlu godinu…” Ne samo da nismo rasli, već smo doživjeli pad za jedno mjesto navodi Velimir Šonje za Jutarnji List.
Govoreći o ideji HDZ-a da se poveća stopa poreznog odbitka na 3750 kuna mjesečno Zoran Milanović je napravio apsolutnu konfuziju u brojkama vezanima uz proračun RH. Znači taj odbitak se odnosi na porez na dohodak. Planirani prihodi od kompletnog poreza na dohodak u 2015., piše Poslovni dnevnik, su iznosili 1,9 milijardi kuna. Dio tog novca dolazi direktno lokalnoj samoupravi, a da se provede HDZ-ov prijedlog samo bi se dio tog dijela koji dolazi lokalnoj samoupravi smanjio. Stoga iduća Mihanovićeva rečenica ne veze s državnim proračunom “Vi ćete jedinicama lokalne samouprave uzeti pet milijardi kuna.” Nakon jednostavnih matematičkih operacija postaje jasno da je ovo o čemu Milanović govori nemoguće jer lokalna samouprava nema tolike prihode iz te stavke. Ovdje možete vidjeti kako se prihod od poreza na dohodak (što je 1,9 mlrd. kuna) raspodjeljuje.
Ako zanemarimo činjenicu da Zoran Milanović miješa kruške i jabuke po pitanju ranga na Doing Business i ako mu oprostimo što očito ne razumije osnovnu razliku između vrsta poreza i načina financiranja lokalne samouprave dolazimo do posljednje točke koju ću analizirati. To je izjava vezana uz raspravu o analizi IFO instituta. Milanović je ustvrdio da je taj dokument ispunjen neoliberalnim idejama, kao da to samo po sebi znači nešto dobro ili loše, te je izjavio “Mi nećemo postati jeftina zemlja koja će izvoziti!” Kada sam čuo tu rečenicu mogao sam zamisliti svakog studenta ekonomije kako pada na pod i jeca od muka. Izjava je toliko fikcijska da je teško pojmiti zašto bi ju ikada itko izgovorio. Iako se samo nekoliko trenutaka prije hvalio rastom izvoza dobara i usluga u 2015. godini Milanović je dao do znanja kakvu Hrvatsku ne želi. To je država u kojoj vi imate mogućnost jeftino raditi i jeftino trošiti. Nitko vam ne brani da zaradite više. Da ne želi Hrvatsku koja izvozi, pa logično je onda da ćemo biti država koja uvozi. Ovdje stvarno nema neke sive zone ili međuprostora.
Usmjerio sam se na ove tri velike ekonomske mudrosti samoprozvanog stručnjaka Zorana Milanovića koji je mantrom “ja znam” pokušao uvjeriti javnost u točnost njegovih nezemaljskih teza (kažem nezemaljski jer su out of this world). Kada bi se netko s više znanja od mene, Huić, Šonje, Račić ili netko četvrti upustio u analizu ekonomskih besmislica izrečenih u debati siguran sam da bi rad bio esejističkog tipa na barem desetak stranica.
Drago mi je što se priča o ekonomiji, ali hajmo pričati točno o ekonomiji.
Autor komentara je Pavao Škoko Gavranović, politički komentator našeg portala.
