Novi krug privatizacije, koja je prije nešto više od godinu dana neslavno propala, po svemu sudeći ponovno očekuje Imunološki zavod. Iznos od 100 milijuna kuna, koliko je okvirno potrebno osigurati za nove proizvodne pogone koji bi zamijenili postojeće dotrajale prostore u kojima se danas nalazi IMZ, Vlada je očigledno procijenila prevelikim financijskim zalogajem, pa je odlučila potražiti privatnog investitora.

Tako se priča s domaćim proizvođačem cjepiva, protiv čije se privatizacije svojedobno mobilizirao veliki broj građana, vraća na početak. Budućnost IMZ-a koji je pred kraj mandata Milanovićeve Vlade proglašen ustanovom od strateškog interesa za hrvatsku državu, danas može krenuti u dva smjera.

Prvo, da država osigura novac za investicije i omogući dobivanje dozvola za rad, ili da se ide u privatizaciju. Ako se dobro ne pripremi, nova potraga za strateškim partnerom mogla bi, međutim, završiti jednako loše kao i prethodna, kad su od kupnje IMZ-a zbog nepovoljnih uvjeta odustale sve zainteresirane farmaceutske kompanije.

Ako se ide u prodaju IMZ-a, problem će biti i vlasništvo nad matičnim sojevima virusa za proizvodnju cjepiva. Imunološki zavod raspolaže iznimno vrijednim cjepivima, pa je tako soj cjepiva Edmonston-Zagreb, prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, najbolje svjetsko cjepivo protiv ospica. Ti su sojevi virusa u vlasništvu države, a upravo su oni posebno atraktivni potencijalnom investitoru u IMZ.

Je li takva opcija prihvatljiva radnicima IMZ-a i svima koji se protive rasprodaji vrijedne državne imovine? Sindikalna povjerenica u IMZ-u Lidija Jagarinec nema odgovor na to pitanje.

“Pitam se samo jesu li zaboravili da smo strateško društvo. Nisam pravnik, pa ne znam je li to moguće, ali je činjenica da smo odavno trebali dobiti novu tvornicu, a nitko po tom pitanju ništa ne radi. Ono što mi ovdje proizvodimo, ne radi nitko u zemljama regije, rekla je Jagarinec, piše Novi list.