Profit poduzetnika, profit je cijele ekonomije

Ministar Lalovac, poznat po konstataciji da u Hrvatskoj ne vrijede tržišni mehanizmi (otprilike jednako apsurdna kao da neki fizičar izjavi da u Hrvatskoj ne vrijede Newtonovi zakoni gibanja), ovaj puta je pokazao da zapravo niti ne razumije osnovne tržišne mehanizme.

To se vidi u njegovoj izjavi po kojoj građani ne bi profitirali smanjenjem PDV-a, već da bi isti rezultirao povećanjem marži trgovaca. Ono što prvo bode oči i uši u ovoj izjavi jest da ministar Lalovac, kao i veliki dio njegovih kolega u politici, poduzetnike i poslodavce ne smatra hrvatskim građanima! To je tek jedan u nizu pokazatelja koji ukazuju na inherentno antipoduzetničku klimu u Hrvatskoj, gdje se na poduzetnike gleda kao na ne-građane, vrijedne svakog prezira i pogrde. Da nije žalosna, bila bi smiješna činjenica da se sve to događa u zemlji u kojoj oko 75% stanovništva živi na grbači tih istih poduzetnika. Pljucamo ruku koja nas hrani.

Druga stvar koja je u najmanju ruku zabrinjavajuća jest činjenica da živimo u zemlji u kojoj ministar financija ne razumije osnovne zakone ekonomije. Ili je naprosto populist u predizbornom vremenu, ali s obzirom na niz prijašnjih izjava u istom pravcu, ovo prvo je izvjesnije.

Da bismo mogli projicirati što se događa kada se PDV smanji, prvo moramo razumjeti kako funkcioniraju profitne margine (marže), kao i činjenicu da iste teže ravnoteži. Profitna margina kaže nam koliko je neki posao unosan u usporedbi s nekim drugim poslom iste kapitalne investicije. Na primjer, ako bi dobitna margina u nekoj industriji iznosila 2%, onda bi bilo puno isplativije novac potreban za kapitalnu investiciju pretvoriti oročenu štednju i tako bez ikakve muke zaraditi prinos od 3%. Ako jedna industrija ima veliku dobitnu marginu, onda postoji tendencija stvaranja dodatne konkurencije u toj industriji. Kada je riječ o proizvodima slične kvalitete, onda će poduzetnici jedan drugome konkurirati cijenama, što će rezultirati smanjenjem cijena na uštrb marže. To traje toliko dugo dok marže ne padnu toliko nisko da novi konkurenti više nemaju motivaciju ulaziti u tu industriju, tj. dok se ne uspostavi relativna ravnoteža u odnosu na druge industrije.

Smanjenje PDV-a, kako je ministar ispravno primijetio, rezultirat će povećanjem marži u svakoj industriji koja je u sustavu PDV-a. Budući da je svrha svakog poduzetništva maksimizacija profita, ne možemo očekivati da će cijene momentalno pasti. Poduzetnici će zaista pokušati zadržati iste cijene i tako povećati svoje dobitne margine. Međutim, povećanje dobitnih margina vrlo brzo će privući nove konkurente. Ako se prije pada PDV-a nije činilo isplativim otvoriti novu trafiku, sada to može izgledati kao dobra poslovna prilika. Ukupni rezultat je pojava novih konkurenata, što redovito dovodi do pada cijena i uspostave nove ravnoteže.

Prema tome, smanjenje PDV-a ima dva učinka: (1) otvaranje novih poslova i sukladno tome novih radnih mjesta; (2) niža cijena proizvoda za krajnje korisnike. Ali zamislimo na trenutak da je ministar Lalovac u pravu. Da je neki čarobnjak uspio baciti svoje čini na Hrvatsku i tako suspendirao gore opisane tržišne mehanizme. Recimo da tržišni mehanizmi iz nekog čudnog razloga u Hrvatskoj stvarno ne funkcioniraju i da se ništa od gore napisanog ne bi dogodilo.

Čak i tada, treba se zapitati što bi poduzetnici napravili sa “ekstra profitom” koji bi ostvarili zahvaljujući manjem PDV-u? Postoje samo tri mogućnosti: (1) nove kapitalne investicije; (2) štednja; (3) potrošnja. Razmotrimo svaki od ovih slučajeva zasebno i pogledajmo koje bi bile njihove konzekvence.

U slučaju da se odluči na nove kapitalne investicije, to znači da će morati zaposliti nove radnike koji bi upogonili novi kapital. To također znači da će proces proizvodnje biti poboljšan, što će mu dati mogućnost da snizi cijene proizvoda i tako zauzme povoljniju tržišnu poziciju. Dakle, opet imamo otvaranje novih radnih mjesta i niže cijene gotovih proizvoda. U slučaju da se odluči na štednju, to će povećati štednu masu ekonomije i sniziti kamatne stope. Novac postaje jeftiniji i dostupniji, što znači da će drugi poduzetnici lakše doći do sredstava za nove poslove ili kapitalne investicije. Rezultat? Nova radna mjesta i niže cijene za krajnjeg potrošača. U slučaju da se odluči na potrošnju, to znači da će novac od “ekstra profita” samo biti preusmjeren u neku drugu industriju. Recimo da poduzetnik odluči novac potrošiti u nekom hotelu ili restoranu. To znači veću potražnju u hotelijerskoj ili ugostiteljskoj industriji, što pak rezultira stvaranjem novih radnih mjesta, piše Luka Popov.

Vidimo dakle da u svakom zamislivom scenariju snižavanje PDV-a rezultira boljitkom za ekonomiju, a samim time i za sve hrvatske građane. Što god da bi se zaista dogodilo, u jedno možemo biti sigurni: novac u rukama poduzetnika bit će puno bolje iskorišten nego isti u rukama državnih uhljeba.

You may also like

0 comments