Ministri vanjskih poslova zemalja Europske unije, raspravljajući 14. ožujka o odnosima zajednice s Rusijom, dogovorili su se o “selektivnoj” suradnji s Rusijom po brojnim pitanjima, posebice što se tiče migracija i borbe protiv terorizma. Međutim, što sprečava te dvije strane da prijeđu sa “selektivne” suradnje na potpunu suradnju? Prema riječima stručnjaka, na putu tome stoje barem četiri ozbiljna izazova.
1. Sankcije
Sankcije protiv Rusije, koje je Europska unija uvela nakon SAD-a u svjetlu ukrajinske krize, ozbiljno kvare odnose Rusije i Europske unije, smatraju stručnjaci. To se, međutim, odnosi i na kontrasankcije koje je Rusija uvela za raznoliku robu iz Europske unije i SAD-a. Za nekoliko će mjeseci EU morati odlučiti o sudbini gospodarskih sankcija protiv Rusije. Analitičari smatraju da je vrlo vjerojatno da će EU produžiti režim sankcija. Istovremeno je, smatra Dmitrij Orlov, izvršni direktor Agencije za političku i ekonomsku komunikaciju, teško naći adekvatno opravdanje za sankcije, s obzirom na to da “Rusija djelotvorno pridonosi stabilizaciji stanja na jugoistoku Ukrajine i provedbi sporazuma iz Minska.”
2. Minski sporazumi
Minski sporazumi, “mapa puta” za mir u Donbasu koju su prije godinu dana u Minsku dogovorili čelnici Rusije, Francuske, Njemačke i Ukrajine, ključni su za bilo kakvu raspravu o odnosima Rusije i Zapada. Šefica europske diplomacije Federica Mogherini je nakon sastanka s ministrima vanjskih poslova europskih zemalja izjavila kako je “potpuna provedba sporazuma iz Minska ključni element za sve bitne promjene u našim odnosima s Rusijom”. Kako je primijetio Orlov, Rusija i EU različito shvaćaju sporazume iz Minska. Moskva smatra da glavnu odgovornost za neuspjeh “Minska” snosi Kijev, dok su europske prijestolnice sklone kriviti Moskvu. Pritom je sam ukrajinski sukob donekle manifestacija neslaganja koje postoji između Rusije i EU. Andrej Suzdaljcev, zamjenik dekana Fakulteta za svjetsku ekonomiju i međunarodnu politiku sveučilišta “Visoka škola ekonomije”, za RBTH je rekao kako se promjena vlasti u Kijevu odvijala pod sloganom o putu u Europu i neophodnosti potpisivanja sporazuma o pristupanju Ukrajine Europskoj uniji. Takav smjer zemlje-susjeda nije mogao imponirati Moskvi. Zasad su izmjene i dopune ukrajinskog Ustava o statusu Donbasa, koje su prema sporazumima iz Minska neophodne, zapele u Radi na neodređeno vrijeme. Stoga je nejasno kakva će biti sudbina prošlogodišnjih dogovora lidera četiri zemlje.
3. Sirija
Sirijska kriza još je jedna točka oko koje se ne slažu Bruxelles i Moskva. Sve do danas, smatra Orlov, vanjski igrači – Zapad i Rusija – ne razumiju dovoljno kako jedna na drugu utječu suparničke koalicije na čelu s Moskvom i Washingtonom. To usporava razradu mnogih odluka vezanih kako za politiku EU i Rusije o Siriji, tako i o za druga pitanja – na primjer, migracijsku krizu. EU tvrdi kako je priljev izbjeglica iz Sirije povoljna situacija za Rusiju, za koju smatraju da je povezana s intervencijom ruske avijacije u toj zemlji. Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da se povuče glavni dio snaga iz Sirije ublažava oštrinu neslaganja Rusije i EU po pitanju Sirije, piše Russia Beyonde the Headlines.
4. Vrijednosni jaz
U Europi se u više navrata spominjao još jedan problem koji dijeli Rusiju i EU – vrijednosni jaz. Postoji mišljenje da u osnovi svih nesuglasica između ovih zemalja leže različiti pogledi na svijet i ideološke razlike. “Današnji Europljani razmatraju vanjsku i unutarnju politiku, uključujući i Rusiju, prema osobitostima njezinog političkog režima” – naglašava Maksim Braterskij, stručnjak Centra za europska istraživanja sveučilišta “Visoka škola ekonomije”. Stručnjak navodi kako za EU “prijatelj, pouzdani saveznik i bezopasna država može biti samo zemlja koja se temelji na liberalno-demokratskim vrijednostima”. Obzirom na specifičnost Rusije u smislu potrebe za visokim stupnjem centralizacije moći, Braterskij ne vidi nikakav izlaz iz ove situacije. U isto vrijeme ne smatraju svi da je ovaj problem tako ozbiljan. Prema Orlovu, vrijednosni jaz postoji, ali nije toliko velik da bi ometao punopravni dijalog.
Istaknuo je da Europa vrši “političko i ekonomsko samoubojstvo”. Umjesto toga bi Rusija i Europska unija trebale obnoviti ekonomske odnose i kulturnu razmjenu. “Proces modernizacije Rusije ne može biti realiziran bez suradnje s Europom… Treba početi politički dijalog, zatim obnoviti gospodarske odnose, a poslije toga se baviti humanitarnom sferom. U uvjetima globalizacije to će biti korisno za sve zainteresirane strane”, izjavio je bivši premijer Italije.
Političar je istaknuo da je u globalnoj politici neophodna suradnja Europe i Rusije. Ako među stranama ne bude bilo dijaloga, uvijek će se naći grupe i nacije koje će profitirati na ovom nerazumijevanju i otvoriti prostor za teroriste. Borba protiv svjetskog terorizma je glavni zajednički problem koji trebamo zajedno riješiti. A suradnja u toj sferi će poboljšati situaciju s migrantima.
Bivši premijer Italije Romano Prodi trenutno je u privatnom posjetu Moskvi, u okviru kojeg je planiran njegov susret s predsjednikom Rusije. Prodi je 18. ožujka pozvao EU da što prije odustane od politike sankcija. Prema njegovim riječima, “problem Ukrajine ozbiljno ugrožava naše odnose”.
