Privatizacija Imunološkog zavoda je društveni interes

Imunološki zavod tipičan je primjer hrvatskog političkog ludila. Riječ je o nečemu u što se svi kunu, a nitko nije spreman spasiti, ali niti pustiti da propadne. Doduše, slučaj Imunološki zavod dođe kao vrući i vlažni san svakoga tačerista. Naime, riječ je o potencijalnoj profitabilnoj ustanovi koju država sustavno godinama upropaštava i čiju privatizaciju ne dopušta. Iako se država kune u društvenu vrijednost Zavoda, Zavod je ostao bez nekolicine dozvola za proizvodnju.

Zapravo, postupanje s Imunološkim zavodom je tako tipično za vlast Zorana Milanovića. Iracionalno ponašanje, puno službene volje da se nešto napravi, a nikako da se shvati o čemu se točno radi. Sabor je amandmanima na Stečajni zakon produljio agoniju Imunološkog zavoda do rujna, a pritom se ne želi prihvatiti ponudu Komadintnog društva Visia Croatica, poduhvata nastalog donacijama uglavnom umirovljenika. Vlast se ponaša se kao da postoji neka druga opcija, a jedina realna opcija je stečaj ili Visia Croatica.

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak u četvrtak (11.06.) izjavio je: “Imunološki sigurno neće ići u stečaj. Imunološki ćemo mi spasiti, kao i gospodarstvo Hrvatske koje su drugi uništili.” Hrabra izjava od čovjeka koji je od 2011. ministar u vladi koja radi suprotno od navedenog. Više od 100 000 mladih ljudi otišlo je iz Hrvatske za vrijeme vladavine Zorana Milanovića. Tu cifru treba često ponavljati. Ove godine sasvim je moguće da novih 50 000 mladih ode van. Jednostavno je dosadilo ljudima da ne znaju što ih čeka sutra. Šteta što se potencijalni stečaj Hrvatske neće moći odgoditi amandmanima u Saboru.

U Hrvatskoj postoji cijeli niz “nevladinih” udruga, a one navodno predstavljaju društvo. Guglajući koliko NVO sektor dobiva novaca godišnje, može se doći do raznih brojki, od oko 130 milijuna kuna pa do nevjerojatnih 2 i pol milijarde kuna. Bit ćemo skromni pa ćemo uzeti nižu cifru. Svakako, postoje različite udruge koje se stvarno bave socijalno ugroženim i onim potrebitima, ali sasvim je sigurno da postoji određeni klaster NVO udruga lijevoga usmjerenja koji sišu najveći dio proračunskog kolača i čiji je jedini smisao da se dobije plaća, da se fingira društvena korist i da se proputuje cijeli svijet u ime širenja demokracije. Za takve stvari u proračunu ima novaca, a za Imunološki zavod nema. Zapravo, možda bi bilo najbolje Imunološkom zavodu da se pretvori u nevladinu organizaciju, te da se kandidira za projekt širenja civilnog društva, jer prije će tako doći do proračunskih sredstava.

Svim političarima u Hrvatskoj često su puna društvenog interesa. Čuvena ili zloglasna, ovisi o političkoj perspektivi, primjedba Margaret Thatcher iz 1987. da društvo ne postoji kao da je stvorena za Hrvatsku. Činjenica je da se ovdje od 1848. vuku neki teški društveni repovi, ali ovdje je premalo mjesta da bi se krenulo u stoljeće i pol društvenih boljki u Hrvata. Ali, ako postoji društvo u Hrvatskoj, onda je društveni interes privatizacija Imunološkog zavoda, jer se pokazalo da država nema pojma što s navedenim.

*Autor je magistar teologije i doktorant prava Mislav Miholek. Stavovi izneseni u komentaru ne odgovaraju nužno stavovima redakcije

You may also like

0 comments