Primjer Venezuele: Kako socijalizam uništava gospodarstvo

Činiti iste postupke, kao propali socijalistički režimi, a očekivati drugačije rezultate, jedna je od definicija ludosti. Upravo se to dogodilo u Venezueli.
Naime, u ozračju nuklearne krize sa Sjevernom Korejom, preispitivanja nuklearnog sporazuma s Iranom, vala uragana i potresa, ali i referenduma o neovisnosti Katalonije i Kurdistana, svjetske su medijske kuće pomalo zaboravile na političko-ekonomsku krizu u Venezueli, koja je nastala kao neposredna posljedica socijalističkih ekonomskih rješenja, koja teško, promatrajući povijesni kontekst, možemo nazvati pokusima.

Naftom bogata Venezuela tako bi uskoro mogla ostati bez goriva zbog kroničnog nedostatka proizvodnje i krize neplaćanja troškova prijevoza, barem tako tvrdi čelnik najvećeg naftnog sindikata u toj zemlji Ivan Freites, prenose agencije.

Venezuela je, u zaštitu svoje proizvodnje, drastično smanjila uvoz, na 150 barela dnevno zbog čega su rafinerije pred kolapsom Zbog toga i zbog visokih troškova prerade. Venezuela je radi toga izgubila oko 5 milijardi dolara vrijednosti izvoza.  Freites je dodao da Venezuela sada uvozi samo 150 barela benzina dnevno, obzirom su velike rafinerijske postrojenja ispod kapaciteta ili uopće ne zbog velikih troškova proizvodnje. Kao rezultat ovog nedostatka proizvodnje, Venezuelanska državna naftna kompanija već je izgubila 5 milijardi dolara izvoza nafte.

Nedostatak goriva mogao bi stvoriti daljnje probleme za socijalistički režim Nicolasa Madura koji pokušava uvesti jednovlašće, stvarajući ilegalno zakonodavno tijelo, sebi odanih poslanika. Zbog toga je Bijela kuća uvela niz sankcija protiv režima uključujući zabranu poslovanja s venezuelanskim državnim dužnosnicima.

U međuvremenu je i Španjolska se diplomatski angažirala kako bi potakla Europsku uniju na usvajanje sankcija protiv Venezuele. Španjolska nije navela što bi sankcije Europske unije trebale obuhvatiti.

Podsjetimo, gorivo je samo jedan od mnogobrojnih artikala koji nedostaju na zatvorenom tržištu Venezuele, gdje vladaju nestašice hrane, lijekova i sanitarija, što bi moglo dovesti do velike humanitarne krize. Venezuelanska je valuta, od 2010. godine, usred hiperinflacije izgubila 99 posto svoje vrijednosti, a minimalna plaća u zemlji pala je na oko 3.5 dolara mjesečno, što iznosi 22 kune.

Umjesto konkluzije ostaje se zapitati što bi hrvatska izvršna vlast mogla naučiti iz povijesnih lekcija, ali i recentnog venezuelanskog slučaja?

 

You may also like

0 comments