Analiza
Cijene nafte ponovno su u fokusu globalnih tržišta, a aktualna situacija ukazuje na rast nesigurnosti uzrokovane geopolitičkim tenzijama i mogućim trgovinskim sankcijama. Povećanje cijena od gotovo 2% na međunarodnim tržištima posljedica je zabrinutosti oko smanjenja opskrbe, posebice nakon što je bivši američki predsjednik Donald Trump zaprijetio sekundarnim carinama na rusku naftu te potencijalnim vojnim udarima na Iran. Ove prijetnje dodatno kompliciraju ionako nestabilno energetsko tržište, s obzirom na to da se Rusija i Iran ubrajaju među ključne svjetske proizvođače nafte.
Posebnu pozornost privukle su Trumpove izjave o mogućim carinama od 25 do 50% na kupce ruske nafte ako procijeni da Moskva ometa napore za okončanje rata u Ukrajini. Time bi se dodatno zakomplicirala situacija na globalnim energetskim tržištima, jer bi se izvoznici morali suočiti s povećanim troškovima i smanjenom potražnjom iz pojedinih zemalja. Rusija je druga najveća svjetska izvoznica nafte, a njezini glavni kupci, Kina i Indija, igraju ključnu ulogu u mogućoj provedbi sankcija. Odluka Pekinga i New Delhija o nastavku kupovine ruskih barela mogla bi značajno utjecati na učinkovitost američkih mjera, dok bi usklađivanje s Washingtonom moglo dodatno podići cijene nafte.
Uz to, Trump je zaprijetio sankcijama i Iranu te potencijalnim napadima ako Teheran ne pristane na novi nuklearni sporazum. Iran je već reagirao oštrom retorikom, najavljujući “snažan odgovor” u slučaju američkog napada. Istovremeno, iranska Revolucionarna garda zaplijenila je dva tankera u Perzijskom zaljevu zbog navodnog krijumčarenja goriva, dodatno pojačavajući napetosti u regiji. Zabrinutost oko mogućeg sukoba i nestašica opskrbe rezultirala je rastom cijena nafte, pri čemu je Brent dosegnuo 74,74 dolara po barelu, dok je američki WTI porastao na 71,48 dolara.
Iako bi uvođenje sankcija moglo pogoditi ruske i iranske prihode od izvoza nafte, neke analize sugeriraju da bi to moglo imati i suprotan učinak. Ako Moskva i Teheran budu prisiljeni smanjiti izvoz, globalna ponuda nafte će pasti, što bi moglo dodatno povećati cijene. To bi posljedično koristilo OPEC-u i drugim proizvođačima koji bi mogli ostvariti veće prihode unatoč manjoj ukupnoj potražnji. No, takav scenarij također bi mogao imati negativne posljedice za globalnu ekonomiju, jer bi rast cijena nafte dodatno potaknuo inflaciju i povećao troškove za potrošače i industriju.
Dodatni faktor nesigurnosti dolazi iz Kurdistana, gdje su pregovori o ponovnom pokretanju izvoza nafte preko naftovoda Irak-Turska zapeli zbog nejasnoća oko plaćanja i ugovora. Kurdistanska nafta, koja se isporučuje kroz turski Ceyhan, čini značajan udio iračkog izvoza, a zadržavanje postojećih blokada može dodatno utjecati na svjetsku ponudu.
Američka proizvodnja nafte također bilježi pad, siječanjski podaci pokazuju smanjenje od 305.000 barela dnevno, što dodatno doprinosi neizvjesnosti na tržištu. Ipak, postoje i signali rasta potražnje, posebice iz Kine, gdje je proizvodna aktivnost porasla najbržim tempom u posljednjih godinu dana. S druge strane, smanjenje inflacije u Njemačkoj moglo bi omogućiti daljnje snižavanje kamatnih stopa Europske središnje banke, što bi moglo potaknuti gospodarski rast i povećati potrošnju nafte u Europi.
Sve u svemu, naftno tržište suočava se s nizom nesigurnosti, od geopolitičkih prijetnji i mogućih trgovinskih ratova do promjena u globalnoj potražnji i proizvodnji. Iako je kratkoročni rast cijena evidentan, dugoročne posljedice ovise o daljnjem razvoju političkih odluka, posebice u vezi s američkim sankcijama i potencijalnim sukobima u ključnim naftnim regijama. U slučaju eskalacije napetosti, možemo očekivati daljnje poremećaje na tržištu i nastavak volatilnosti cijena nafte.
