Tijekom noći na petak u slovensku Dobovu stigla su četiri vlaka s više od 4000 migranata dovezenih iz istočne Slavonije, a slovenski mediji počeli su otvorenije pisati o katastrofalnom stanju u takozvanim “prihvatnim centrima” u Dobovi i Brežicama koje se dodatno pogoršava usporavanjem primanja migranata u Austriju.
Na slovenskom graničnom prijelazu Šentilj jutros se nalazi skoro tri i pol tisuće promrzlih i nervoznih izbjeglica i migranata jer ih austrijski sigurnosni organi nisu puštali dalje, javljaju slovenski mediji. Nakon što su se u stranim, pa i u njemačkim medijima, pojavila svjedočenja o vrlo teškim i nehumanim prilikama i postupcima kojima su izloženi migranti u Brežicama i Dobovi, nakon pristizanja iz Hrvatske, o tome danas u reportažama svojih novinara koji su početkom tjedna bili sa izbjeglicama, policajcima, aktivistima i humanitarnim djelatnicima, pišu ljubljansko “Delo” i “Dnevnik”, dva najveća slovenska dnevna lista.
Neke od njihovih konstatacija su zajedničke: takozvana “registracija” izbjeglica koja se tumači poštivanjem schengenskih propisa nema smisla jer se ionako oslanja na podatke koje daju migranti jer nemaju dokumenata, a i zato jer se “registrira” samo dio pristiglih, a svi se ionako upućuju u izbjegličke centre i prema Austriji. “Delov” novinar koji je posjetio izbjeglički centar u Dobovi, odnosno prostore nekadašnje tekstilne tvornice u koju se dovode tisuće umornih i prestrašenih ljudi, tvrdi da se u nekim aspektima moguće složiti s ocjenom jedne slovenske aktivistice koja je premijeru Miri Ceraru Dobovu opisala kao “koncentracioni logor”.
Žene koje je dovezao vlak Hrvatskih željeznica nisu uspjele tijekom vožnje otići u toalet, i moraju čekati hoće li imati sreću na slovenskom vlaku jer je prihvatni centar bez zahoda, samo jedan liječnik trebao bi pregledati nekoliko tisuća ljudi, hrane je premalo, kao i humanitarnih djelatnika i aktivista, a razlog su i birokratski postupci jer svatko tko želi biti uključen u davanje pomoći mora ići u Ljubljanu kako bii dobio pismenu dozvolu, opisuje novinar “Dela”. “Istina je da stanje podsjeća na koncentracijski logor. U dvorani nekadašnje tvornice tekstila nema toaleta niti mjesta gdje bi se ljudi umili, a zbog nesnosnog smrada radije spavaju na otvorenom. Naguravaju se kad se dijeli hrana jer se boje da ne ostanu bez nje. Ali najveći je problem raspad sistema. Vojska bi mogla osigurati da se postavi poljska kuhinja kako bi pojeli nešto toplo, a ovako im pri naglom odlasku iz vrećica padaju nagomilane riblje konzerve i ostala hrana, što širi stereotipe kako nisu gladni”, piše novinar vodećeg slovenskog lista.
Što se tiče postupaka policije, navodi da je i ona nervozna jer im smjene traju i po 12 sati ili duže, ali da to nije opravdanje što je među policajcima “dosta onih” koji naglas izriču “bezobrazne ksenofobne opaske” i koji nisu vrijedni odore koju nose jer sramote državu. Novinarka “Dnevnika” opisuje stanje u novom “prihvatnom centru” uz granicu s Hrvatskom u kojemu brojni policajci pod specijalnom opremom i s oružjem čuvaju masu od više tisuća izbjeglica unutar ograđenog prostora. “Po zraku mašu pendrecima kao upozorenje, dok umorni prevoditelj megafonom poziva ljude da budu strpljivi jer će svi doći na red za transport, autobusi upravo dolaze. No, to je laž jer autobusa kao i inače ima premalo, pa nervoza jača”, opisuje novinarka “Dnevnika” psihozu koja se zbog čekanja širi među izbjeglicama i policajcima koji ih čuvaju.
U trenucima kad se napetost širi, policajci pendrecima udaraju po ogradi, izbjeglice viču: Želimo ići, a prenatrpani kamp postaje u nekim trenucima mjesto gdje u stampedu neki padaju po podu, dok gomila ide preko njih. “Ovaj je čudom preživio, ali je samo pitanje vremena kad će doći do prve smrtne žrtve”, kazao je jedan od policajaca nakon što je gomila pregazila mlađeg muškarca koji je bio pun modrica i u nesvjesnom stanju nakon jednog takvog naguravanja, ali je ustanovljeno da je ipak živ. “Očito će morati doći do prve smrtne žrtve da bi se nešto promijenilo”, dodao je policajac.
