Komentar Bloomberga
Kad je riječ o brzini i cijeni nuklearne energije, razlika između SAD-a i Kine sve više se pretvara u provaliju.
Prvoga srpnja, nakon dugih kašnjenja, SAD je pozdravio svoj prvi novi reaktor u sedam godina kada je jedinica 3 elektrane Vogtle tvrtke Southern Co. počela opskrbljivati mrežu električnom energijom. Zajedno s jedinicom 4, koja bi trebala početi kasnije ove godine, izgradnja dva nova reaktora očekuje se da će na kraju koštati 30 milijardi dolara – više nego dvostruko početnog proračuna.
Isti dan, Vijeće državnog savjeta Kine odobrilo je izgradnju šest novih reaktora – ukupne vrijednosti od 17 milijardi dolara.
Ova izrazita razlika značajno doprinosi objašnjenju zašto Kina ide prema premašivanju SAD-a kao najvećeg svjetskog izvora atomske energije već do sredine ovog desetljeća, što predstavlja značajan poticaj za ambicije čiste energije uz moguće diplomatske koristi.
Kada jedinica 4 elektrane Vogtle bude u funkciji, SAD će ovoga tisućljeća izgraditi samo tri nova reaktora. Kina izgrađuje između šest i deset reaktora svake godine.
Zašto postoji takva razlika? Očito, ne sve troškove u Kini je lako saznati, ali postoje neke prednosti koje se mogu istaknuti.
Prvo, kamatne stope. Podrška ovdje igra ključnu ulogu, jer veći dio životnog ciklusa rada nuklearne elektrane predstavlja početna izgradnja. Prema Svjetskom nuklearnom udruženju, razlika između stope od 1,4% i stope od 10% – niska stopa u Kini naspram visoke stope u mnogim zemljama u razvoju – znači razliku između toga je li proizvodnja atomske energije jeftinija od ugljena i plina ili puno skuplja od oba.
Zatim, stabilna građevinska trasa pomaže, kaže David Fishman, analitičar u The Lantau Group u Šangaju. Proizvođači opreme i komponenata mogu standardizirati proizvodnju kada znaju da će postojati potražnja za njihovim specijaliziranim proizvodima iz godine u godinu, a iskusnije građevinske ekipe mogu izbjeći skupe kašnjenja. Repliciranje plana je ključno.
I naravno, jednostrana politička struktura Kine se pokazala kao spretnija od kaotične demokracije Amerike u posljednjim desetljećima u odobravanju i izgradnji različitih infrastrukturnih projekata.
Konačni račun za Vogtle je više nego udvostručen jer su se nakupili sedam godina kašnjenja.
Iskustvo je potaknulo SAD da gotovo odustane od novih nuklearnih elektrana velikog kapaciteta, s većinom istraživanja i investicija usmjerenih prema malim i modularnim reaktorima. Međutim, te tehnologije, iako obećavajuće, ostaju neprovjerene i, čak i u najboljem scenariju, trebat će godine prije nego što ih se može masovno primijeniti kako bi se konačno očistila mreža.
SAD se može vratiti na put nuklearne energije, s ekološkim i geopolitičkim prednostima koje to donosi. Još nije kasno kopirati nekoliko poteza iz kineske strategije.
