[vc_row][vc_column width=”1/3″]Domagoj Validžić[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Temeljna komponenta tranzicije energetskog sektora je povećanje energetske učinkovitosti, pri čemu je najveći izazov energetska obnova zgrada, istaknuto je u utorak na javnom izlaganju nacrta prijedloga Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom do 2050. godine.[/vc_column][/vc_row]
Nacrt energetske strategije Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je 20. svibnja uputilo u javnu raspravu te pozvalo sve zainteresirane da se uključe sa svojim primjedbama i mišljenjima, koja mogu dati do 20. lipnja. Pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić je kazao da strategija predstavlja korak ka ostvarenju vizije niskougljične energije te osigurava prijelaz u novo razdoblje energetske politike, kojom se osigurava pristupačna, sigurna i kvalitetna opskrba energijom, bez dodatnog opterećenja državnog proračuna u okviru državnih potpora i poticaja.
Navodi da je kroz strategiju određen prostor tranzicije energetskog sektora u kojem će se mijenjati dosadašnja praksa, tehnologije, uređaji, promet, mogućnosti upravljanja potrošnjom i troškovima energije, te mogućnosti proizvodnje energije u gospodarstvu, poduzetništvu te kućanstvima.
Validžić navodi da je temeljna komponenta tranzicije energetskog sektora povećanje energetske učinkovitosti, pa tako navodi da značajan doprinos tom povećanju daje izgradnja visokoučinkovitih kogeneracijskih postrojenja i integriranih dizalica topline u sustave daljinskog grijanja velikih gradova. Ističe da je najveći izazov energetska obnova zgrada, koja će zahtijevati određena sredstva potpore i angažiranje velikog građevinskog potencijala.
Dva tranzicijska scenarija
Podsjeća da su za kreiranje Strategije razmatrana dva tranzicijska scenarija, onaj ubrzane energetske tranzicije (S1), te scenarij umjerene energetske tranzicije (S2), koji je i referentan i koji će se uzimati u obzir prilikom praćenja ostvarenja pojedinih ciljeva.
Realizacija ciljeva iz scenarija S1 prvenstveno će ovisiti o mogućnostima tržišta u ostvarenju ciljeva energetske obnove zgrada i brzini promjena u samom sektoru prometa, a koji će značajno utjecati na projicirana kretanja potrošnje pojedinih energenata, navodi Validžić.
Prema scenariju S2 očekivano smanjenje emisije stakleničkih plinova iznosi oko 35 posto do 2030., odnosno 64 posto do 2050., u odnosu na 1990. Scenarijem S1 očekivano smanjenje te emisije iznosi 38 posto do 2030., odnosno 74 posto do 2050. godine. “Istaknuti ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova predstavljaju velik izazov, ali su uz prikazane pretpostavke i ostvarivi”, poručuje Validžić.
Što se tiče ciljanog udjela obnovljivih izvora energije (OIE) u bruto neposrednoj potrošnji energije na razini EU, on do 2030. iznosi 32 posto, dok po oba scenarija očekivani udjel OIE-a do 2030. iznosi pak oko 37 posto, a kako navodi Validžić, to je posljedica povećanja udjela potrošnje električne energije, povećanja njene proizvodnje iz OIE-a, te smanjenja ukupne potrošnje energije.
Ističe da bi u slijedećih 30 godina trebalo značajno promijeniti strukturu izvora električne energije, radi ciljanog smanjenja potrošnje fosilnih goriva u svim energetskim transformacijama, kao i povećanja korištenja raspoloživog energetskog potencijala RH, pa se stoga planira višestruko povećanje instalirane snage iz OIE-a.
Validžić napominje da će veliku ulogu u prelasku na niskougljično gospodarstvo imati prirodni plin, a napominje da je osiguranje zadovoljavajuće razine sigurnosti opskrbe plinom moguća razvojem domaće proizvodnje, ali i izgradnjom novih dobavnih kapaciteta te razvoja podzemnih skladišta plina.
Jelavić: Scenarij S2 izvedljiviji i realniji
Vladimir Jelavić iz Instituta za energetiku i zaštitu okoliša – Ekonerg smatra da je scenarij S2 iz današnje perspektive izvediviji i realniji, s obzirom da scenarij S1 ima pretpostavku vrlo visokog udjela električnih vozila, čak 85 posto do 2050. godine. Ističe da je tu još jedan ambiciozni cilj koji teško da je gotovo itko ispunio na razini EU, a to je 3 posto obnovljenih zgrada godišnje, dok se pak scenarijem S2 predviđa godišnji porast obnove od 1,6 posto.
Jelavić je ustvrdio da strategija predstavlja korak prema ostvarenju vizije niskougljične energije te osigurava prijelaz na novo razdoblje energetske politike. Kao glavne pozitivne ciljeve strategije s gledišta okoliša, za put prema održivom razvoju, navodi smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje korištenja OIE-a, postupno smanjenje gubitaka energije i povećanja energetske učinkovitosti, smanjenje potrošnje fosilnih goriva, e-mobilnost i korištenje alternativnih goriva, te naposljetku sinergiju koja bi trebala doprinijeti razvoju biogospodarstva i održivom gospodarenju otpadom.
