U svijetu je trenutno u pogonu 26 komercijalnih CCS postrojenja koja mogu ‘uhvatiti’ oko 40 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje, a većinom su povezana s korištenjem tog plina za efikasnije vađenje nafte, pokazalo je izvješće o primjeni te tehnologije.
Uključujući projekte u izgradnji i razvoju, ukupni su kapaciteti za hvatanje CO2 ove godine premašili 110 milijuna tona godišnje. U 2019. iznosili su oko 85 milijuna tona, utvrdio je institut. Brojne su zemlje odlučile svesti emisiju C02 neto na nulu do 2050. godine, što je nemoguća misija bez tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, upozorava Međunarodna energetska agencija (IEA).
Po procjenama IEA-e, samo u 2020. godini za projekte CCS-a izdvojene su gotovo četiri milijarde dolara, uključujući i norveški projekt Longship, nazvan po brodovima kakve su gradili Vikinzi. Od prošlogodišnjeg izvješća pripremljeno je 17 projekata gradnje novih komercijalnih kapaciteta za hvatanje i skladištenje ugljika, uključujući 12 u SAD-u, djelomično uz poticaj poreznih olakšica.
Institut je u svijetu utvrdio ukupno 65 komercijalnih CCS objekata u različitim fazama razvoja, uključujući tri u izgradnji i 12 u naprednoj fazi razvoja, dodaje se. Prošle je godine izbrojao 51 CCS objekt “velikih razmjera”, koji su sad uvršteni u kategoriju komercijalnih, a dodani su im i neki od manjih objekata, stoji među ostalim u objavi na portalu S&P Global
0 comments