POUGLJENJENA DRŽAVA DONALDA TRUMPA

Ugljen je dobar za Donalda Trumpa. Osuđivao je “Obamin rat protiv ugljena” dugo prije nego što je pokrenuo kandidaturu za predsjednika.
Očito mu se svidjelo kako je se to odigralo i od tada nije prestao udarati u ratne bubnjeve. Kada je najavio povlačenje Sjedinjenih Država iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, inzistirao je na teškoćama koje bi sporazum, navodno, nametnuo američkoj industriji ugljena, dodajući kako on “eto, baš voli rudare”, piše The New Yorker

Washington Post nedavno je izvijestio kako je Trump imao dvjesto devedeset i četiri izjave vezano na rudnike ugljena tijekom svoje kampanje. Pri tome se nikad nije činilo kako išta zna o industriji ugljena, jer je obećao vratiti poslove za koje svaki rudar zna kako se ne mogu vratiti, no njegovo je inzistiranje dovelo demokrate i aktiviste za zaštitu okoliša do ludila, čime je on bio zadovoljan. To je također pomoglo prelasku Pennsylvanije i Ohija u njegov tabor na Dan izbora.

Simbolična privlačnost je očita. Rudari ugljena su vrijedni, hrabri, sol američke zemlje. Njihov vrhunac bilo je industrijsko doba, vrijeme prije političke korektnosti, vrijeme koje je Trump obećao ponovno vratiti. Zahvaljujući snažnom sindikatu, izgrađenom brutalnom borbom (povijest američkog rudarstva sadrži velikih katastrofa) plaće modernih rudara su izvrsne. Oko njih se mogu graditi jake zajednice. Rad je opasan, njegove posljedice za zdravlje često su katastrofalne, ali opća je katastrofa došla kad su poslovi počeli nestajati. Godine 1923. zaposlenost u rudarstvu iznosila je više od osam stotina tisuća. Još je četrdesetak milijuna radnih mjesta bilo početkom osamdesetih godina. Danas, kako je nedavno napisala Eliza Griswold, ima pedeset tisuća radnih mjesta u rudarstvu. Lako je, ali netočno, kriviti Obaminu administraciju i njihov plan o čistoj energiji ili njihovim naporima za ublažavanje štete za okoliš zbog neumoljivog pada industrije ugljena. Glavni krivci su automatizacija, jeftin prirodni plin i, u manjoj mjeri, razvoj obnovljivih izvora energije. Ugljen se jednostavno ne može natjecati u tom okruženju.

Netočnost, naravno, nikada nije zaustavila predsjednika Trumpa, koji je uputio Agenciju za zaštitu okoliša ukinuti plan čiste energije. Potpisao je izvršne naloge koji su ukinuli privremenu zabranu savezne eksploatacije ugljena i uklonili zakon za zaštitu tokova u blizini rudnika ugljena. Prošli se mjesec hvalio tuđim perjem vezano uz otvaranje novog rudnika ugljena u Pennsylvaniji s kojim on i njegova administracija nemaju nikakve veze.

Rudnik, jugoistočno od Pittsburgha, bio je planiran godinama, a gradnja je započela prošlog rujna, kao odgovor na globalni nedostatak onoga što se zove metalurški ugljen. Ovo je ugljen koji se koristi za izradu čelika. Proizvodna kašnjenja u Australiji i Kini stvorilo su potražnju, a rudnik u Pennsylvaniji, pod nazivom Acosta, izgrađen je kako bi popunio tu potražnju. Rudnik će Acosta stvoriti do stotinu prijeko potrebnih radnih mjesta. No, prema američkom Energy Information Administrationu, izvoz metalurškog ugljena, koji čini samo deset posto američke proizvodnje – električnu energiju generira termalni ugljen – neće dugoročno rasti.

Ipak, Scott Pruitt, Administrator E.P.A., bio je toliko željan ući u akciju promicanja ugljena te je tisku ustvrdio kako je Trumpova administracija stvorila pedeset tisuća novih radnih mjesta “u sektoru ugljena.” Zapravo, prema Statističkom uredu, povećanje broja radnih mjesta u sektoru ugljena od kraja prošle godine je tisuću tristo. Taj porast vjerojatno je rezultat povećane potražnje metalurškog ugljena. Doista, tijekom posljednjih mjeseci Obamine administracije, poslovi u sektoru ugljena su se povećavali po nešto bržoj stopi, vjerojatno iz istog razloga.

Trumpova romantika s državom ugljena može doprijeti prirodnom kraji. Od 1965. Godine savezni program pod nazivom Appalachian Regional Commision utrošio je dvadeset i tri milijarde dolara pomažući stotinama okruga u trinaest država kako bi se nosile s padom industrije ugljena, financiranjem prekvalifikacije radnika, obnavljanja zemljišta te očajnički potrebnih socijalnih uslugama. A.R.C-u se pripisuje to što je prepolovio regionalne stope siromaštva, udvostručio broj maturanata i smanjio smrtnost novorođenčadi za dvije trećine. Trumpov prvi predloženi proračun, objavljen u ožujku, uklanja A.R.C. Čak je i Mitch McConnell viši senator iz Kentuckyja odmah rekao kako to ne dolazi u obzir. Trump nije, koliko znamo, odgovorio. Noviji, detaljniji savezni proračun Bijele kuće ponovno eliminira A.R.C, analizira The New Yorker.

SAD povećao cijenu ugljena za Ukrajinu

Od početka siječnja 2017. godine cijena ugljena koji Ukrajina uvozi iz SAD-a iznosi 206 USD/t, dok je u 2016. ona iznosila 76 USD/t. Unatoč tome, ukrajinski uvoz američkog ugljena je više nego udvostručen.

Tako je u prvom tromjesečju 2017. godine uvezeno 865 000 t, dok je u istom razdoblju 2016. uvezeno 355 000 t. Zanimljivo je da je u isto vrijeme SAD snizio cijene ugljena za neke druge zemlje pa ga Norveška kupuje za 125 USD/t, što je za 10% niže nego 2016. godine. Pitanja cijena i isporuka američkog ugljena bila su i neka od glavnih tema razgovora ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka i američkih dužnosnika tijekom njegovog nedavnog posjeta SAD-a. Tom je priliko predsjednik Porošenko najavio mogućnost da Ukrajina kupi 2 mil. t ugljena iz Pennsylvanije. Ta je praksa rezultat odbijanja Ukrajine da kupuje ugljen iz rudarske regije Donbas koja je pod kontrolom proruskih pobunjenina i odluke da ne uvozi ugljen iz Rusije, javlja ruski portal ‘Sputnik News’.

Prevela: Eli Brodić

 

You may also like

0 comments