Postaje li ugledni kolumnist crony kapitalist?

Početkom ove godine mediji su pisali o velikom poslovnom povratku bivšeg ministra gospodarstva, poslovnog čovjeka i gospodarski liberalnog kolumnista, koji se osobito bavi obranom tržišne ekonomije. Tada su portali pisali kako se ovaj nekadašnji zastupnik marki poput Esprita i Mexxa, što je završilo prisilnom pauzom zbog stečaja, vraća u posao s odjećom.

Podsjetimo, Fižulić je devedesetih, sa suprugom, stvorio zavidno poslovno carstvo, procjenjivalo se na vrijednost od 150 milijuna eura, koje se urušilo uslijed ekonomskih teškoća, ali i bolesti Goranka Fižulića, koju je, kako sam priznaje u intervjuima, uspješno nadvladao.

Zatražio je od Grada Zagreba pravo na zakup poslovnog prostora u Ilici 32, gdje je nekada bila smještena Magma, a ranije je od Grada dobio na uporabu dvorišnu zgradu Ilice 32. U taj bi prostor uselio španjolsku modnu marku Mango u vlasništvu Isaka Andića, koji ima interes širenja putem vlastitih megadućana.  O svemu tome trebala bi se brinuti tvrtka Trata, nekada članice Magma grupe, gdje je Fižulić „parkirao“ nekretnine i imovinu kako ne bi ušle u stečaj Magme, tvrdi dobro upućeni izvor. Tvrtku vodi Ana Fižulić, kćer Goranka Fižulića, dok je direktorica Ivanka Kralj. O svemu tome Goranko Fižulić nije raspoložen za razgovor.

No, naš dobro upućeni izvor u svemu ovome navodi nekoliko problema.

Prvi je upravo sklanjanje dijela imovine Magma grupe u posebnu tvrtku Trata kako bi se protuzakonito sačuvalo dio imovine od stečaja, u čemu je, kaže naš sugovornik, imao pomoć iz Ministarstva gospodarstva. Cijela je operacija vođena u vrijeme Borisa Lalovca, na prijelazu iz 2014. u 2015. godine, dakle nakon uklanjanja nezgodnog svjedoka Slavka Linića. Sa time je upoznato i Državno odvjetništvo što se vidi iz dokkumentacije. Naš sugovornik tvrdi kako je jedan od razloga uklanjanja Slavka Linića i bio lakša mogućnost prilagođavanja zakona o predstečajnoj nagodbi Milanovićevim medijskim adorantima.

Drugi problem cijele priče jest u tome zašto sam Fižulić odbija razgovarati o svojim novim poslovnim uspjesima. Upućeni izvor, koji nam je ustupio dokumentaciju, tvrdi kako cijela operacija nastala tek djelomično vezano uz španjolsku robnu marku, no pravi se motiv krije u ranijem dogovoru Goranka Fižulića s čelništvom DUUDI-a oko niske cijene najma te davanja većeg dijela prostora u lukrativni podnajam.

Treći su problem imovinsko pravni odnosi na nakoliko razina. Naime, iako je Fižulić najam zatražio od Grada Zagreba koji upravlja prostorom, radi se o prostoru koji je u javnom vlasništvu te njima upravlja DUUDI. Navodno je za najam dogovoreno 3 eura po kvadratnom metru, a tržišna je cijena poslovnog prostora u centru Zagreba više od 20 eura po kvadratnom metru. Tim bi postupkom tvrtka Tarata i bez španjolske modne marke puno zaradila na manipulaciji javnim dobrom. No, kako navodi naš sugovornik, a konstatira i današnji Globus,  jest to da je prostor o kojemu govorimo ovršio HETA fond, koji je preuzeo vlasništvo nad nekretninama Hypo Alpe Adria banke, te se postavlja legitimno pitanje kako to da jedan ekonomsko liberalni kolumnist surađuje s političkim klijentima u DUUDI-u na račun jednog legitimnog tržišnog igrača?

Na koncu, legitimno je imati preferencije, svi ih imamo, ali ne možemo se oteti dojmu kako revni medijski angažman, ekonomski liberalnog kolumnista, Goranka Fižulića na obrani i ostanku prošle vlasti služi obrani vlastitog poslovnog interesa suradnje s političkim klijentima, nego li intelektualna preferencija. Rodijački kapitalizam, da te Bog sačuva.

*Autor teksta je Kocijan Novak

Fižuliž 1 Fižuliž 2 Fižuliž 3 Fižuliž 4 Fižuliž 5 Fižuliž 6 Fižuliž 7 Fižuliž 8 Fižuliž 9 Fižuliž 10 Fižuliž 11 Fižuliž 12 Fižuliž 13

You may also like

0 comments