Portugal na rubu provalije, hoće li mu investitori posuditi novac

Hoćete li Vi posuditi novac nekome ako ne vjerujete da će Vam to moći vratiti? Ako ćete posuditi, tražit ćete više kamate. Tako je to i s državama: Portugal je odličan primjer nepovjerenja – usprkos svim mjerama.

Piše: Jochen Faget/DW

“Kamate su instrument međunarodnih investitora da ocijene neku zemlju. Po njima se može vidjeti, što oni misle o Portugalu”, konstatira profesor João Duque s Visoke škole za ekonomiju i menadžment (ISEG) u Lisabonu. A to onda znači da o toj zemlji ne misle baš najbolje. Već mjesecima rastu kamate koje mora plaćati Portugal i dugoročne, desetogodišnje obveznice će naći kupca tek ako mu se zajamči već zabrinjavajućih 4 posto kamata. Zapravo, da se pitaju investitori – Lisabon bi morao nuditi kud i kamo veće kamate da bi našao nekoga tko bi mu posudio novac. Jer zasad ga spašava Europska središnja banka, kako svojom minimalnom temeljnom kamatnom stopom za kratkoročne pozajmice, tako i milijardama koje iz ESB-a teku u otkup državnih obveznica. Ali toj akciji direktora ESB-a Maria Draghija će doći kraj i to ne samo zbog negodovanja drugih, stabilnijih zemalja zone eura.

Problem je i što se iz Bijele kuće sasvim jasno čuje kako nema više namjeru, preko svog učešća u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, sudjelovati u spašavanju zemalja poput Grčke i tu bi Europljani mogli brzo ostati sami u sanaciji svojih problema. Od Draghija se moglo čuti da će program otkupa državnih obveznica potrajati “najmanje do kraja ove godine”, ali ekonomski stručnjaci poput kolumnista u listu Financial Times, smatraju da je time rečeno nešto sasvim drugo: potrajat će do izbora u gospodarski najsnažnijoj zemlji zone eura, u Njemačkoj. Nakon toga je vrlo vjerojatno da više neće biti načina da se i dalje puni sve te vreće bez dna. A Portugalu je već i ovo breme njegovih dugova – preveliko. Prema posljednjim podacima, ta je zemlja morala odvojiti 4,3% svog BDP-a da plaća svoje dugove – više nego bilo koja druga zemlja EU. “Mi već dajemo više novca za naše dugove nego za zdravlje svojih građana”, kaže nam profesor Duque. Jer ukupni državni dugovi su golemi: oni iznose više od 130% BDP-a i samo u Italiji i Grčkoj je brdo dugova još veće.

Ono što je najgore, misli ovaj portugalski profesor, jest što dugoročno Portugal srlja u još veće probleme. Na kratke staze, sve još izgleda razmjerno prihvatljivo: opet i uz pomoć ove fiskalne politike Europske središnje banke je i gospodarski rast Portugala ispao 1,4%, više nego što se očekivalo i to se uvelike može zahvaliti turizmu. Ali to nije aktivna ekonomska politika, upozorava profesor Duque. Sve u svemu, kod turizma se čitava politika svodi na čekanje pred vratima hotela na goste koji hoće – ili možda neće doći, zato jer će ponovno početi odlaziti u Tursku ili na neku drugu destinaciju.

Ne može se reći da vlada u Lisabonu ne obilazi sve i svakoga kako bi ga nagovorila da otvori pogon i stvori dugoročnu ekonomsku osnovu u toj zemlji, konstatira profesor Duque. Ali oni ne dolaze i to ima sasvim konkretnih razloga koji i perspektivu Portugala čine još mračnijom. Jer makar su prihodi stanovništva razmjerno maleni, stanovništvo Portugala postaje sve starije. A to znači da će država morati trošiti sve više novca za njihovu skrb i zdravstvenu zaštitu.  Investitora nema jer i mladi, obrazovani Portugalci odlaze iz zemlje. Mnogi već nakon završenog fakulteta odlaze u neku drugu zemlju Unije jer im se tamo nude i više plaće i bolje perspektive. A investitore plaši i činjenica što u Portugalu već “kuha” i na političkoj razini: portugalski premijer António Costa ponosno pokazuje podatak o gospodarskom rastu i uvjerava građane kako će kamate pasti već tijekom ove godine. “Želimo i u 2017. voditi odgovornu politiku”, kaže državni tajnik Mourinho Félix koji je zadužen za državni proračun. Ali Costini socijaldemokrati već i sad nemaju većinu u parlamentu, nego ovise o podršci komunista i stranaka ljevice. A oni pak, čas tiše, čas glasnije traže da njihova zemlja “ponovno pregovara” o dugovima Portugala. Što takvi pregovori znače, vidimo u Grčkoj: “Samostalni korak na tom području bi bila katastrofa za vjerodostojnost naše zemlje”, smatra profesor Duque.

Jer sve se svodi na želju ljevičara da se i Portugalu oprosti barem dio njegovih dugova, što su socijaldemokrati do sada uspjeli spriječiti – makar i u njihovim redovima ima pristalica takvog “rješenja”. Premijer Costa se trudi dobiti još malo vremena u nadi da će gospodarski rast pokazati svoj učinak i da će se konačno smanjiti još uvijek golema vojska nezaposlenih. Ali vremena je sve manje: jer i novac Europske središnje banke bi mogao prestati dolaziti u Portugal i prije nego što bi došao kraj ovog otkupa državnih obveznica. I ESB kupuje te papire samo ako međunarodne agencije za procjenu kreditne sposobnosti te vrijednosnice ne svrstavaju u uloge visokog ili vrlo velikog rizika (praktično Junk-Bond).

Zapravo, međunarodne rejting agencije su Portugal već svrstale u tu kategoriju – osim jedne, kanadskog Dominion Bond Rating Service (DBRS). A ako i DBRS promijeni mišljenje, onda i ESB više nema osnove otkupljivati portugalske vrijednosnice. A to znači da će Portugal biti ostavljen na milost i nemilost međunarodnog tržišta kapitala gdje bi i kamata od 4% mogla ostati samo još nedostižni san.

 

You may also like

0 comments