Politička oporuka tri sata prije ubojstva, mnoštvo teorija i dezinformacija javnosti

Moskva – Tri sata prije ubojstva oporbeni političar Boris Nemcov obračunao se u jednom radijskom intervjuu s ruskim predsjednikom Putinom. Taj 45-minutni razgovor postao je njegova politička oporuka.

Samo nekoliko sati prije svoje smrti ruski oporbeni političar Boris Nemcov oštro je kritizirao predsjednika Vladimira Putina. On je posebno osudio Putinovu politiku prema Ukrajini. „Najvažniji razlog krize je to što je Putin počeo besmislenu agresivnu politiku rata protiv Ukrajine, koja je za našu zemlju i za mnoge građane smrtonosna“, rekao je 55-godišnji političar u razgovoru za radijsku postaju Echo Moskwy (Moskovski eho), koja je poznata po kritičkom stajalištu prema vladajućem režimu. Bio je to posljednji intervju Borisa Nemcova. On je također rekao da je „dokazana“ nazočnost ruskih postrojba u Donbasu. To ruske vlasti opovrgavaju.

Nemcov je smatrao da je Putinova politika prema istoku Ukrajine odgovorna za tešku gospodarsku krizu u Rusiji. „Da bi se zemlja dovela u red i prevladala kriza, nužne su stvarne političke reforme“, istaknuo je Nemcov. On je konkretno naveo donošenje zakona za suzbijanje korupcije, smanjenje izdataka za naoružanje te veće ulaganje u obrazovanje. No, kako je rekao, za to su potrebni pošteni izbori bez blokiranja oporbe. „Cenzura mora biti okončana kako bi se zaustavila ta nesretna lažna propaganda koja je zamutila razum ruskom stanovništvu“, rekao je ovaj bivši predsjednik ruske vlade i zatražio Putinovu ostavku.

Oporbeni političari ne dobivaju puno prostora na ruskom radiju i televiziji. „Oporba trenutačno nema puno utjecaja na Ruse“, ocijenio je Nemcov i zahtijevao da se oporbi na jednoj od glavnih televizijskih postaja stavi na raspolaganje barem sat vremena tjedno. „Jer, ako se vlast koncentrira u rukama jednog jedinog čovjeka, onda to može samo dovesti do katastrofe – do totalne katastrofe“, rekao je Nemcov. Zato je u radijskom intervjuu pozvao slušatelje na sudjelovanje na prosvjedima protiv Putina. Nemcova su u petak (27.2.) kasno navečer u središtu Moskve sa četiri hica u leđa ubile nepoznate osobe. Prosvjed protiv Putina sada je pretvoren u žalbenu povorku za Putinovog protivnika. Nakon komemoracije će se lijes Borisa Nemcova postaviti u Centar za ljudska prava Saharov. Tamo će ljudi u utorak navečer u skladu s rusko-pravoslavnim običajima imati priliku za oproštaj od bivšeg potpredsjednika vlade. Nakon toga je planirana sahrana u Moskvi. Ovo ubojstvo je izazvalo zgražanje u ruskom glavnom gradu. Od petka navečer brojni građani dolaze na mjesto ubojstva kako bi položili cvijeće.

Ruski istražni odbor nazvao je ovo ubojstvo „pokušajem destabilizacije političkog stanja u zemlji“. Ubojstvo je počinjeno pištoljem kojim se inače služe ruska vojska i policija. Istražni odbor je najavio da će preispitati i mogućnost islamističke pozadine. Nemcov je navodno nakon svoje osude islamističkih napada na pariški satirički list „Charlie Hebdo“ primio brojne prijetnje. Mediji izvješćuju da su istražitelji možda pronašli automobil počinitelja s registarskim tablicama odmetnute islamske republike Ingušetije. Također se preispituje i moguća povezanost sa sukobom u Ukrajini, jer je Nemcov navodno radio na izvješću o ruskoj umiješanosti u taj sukob, priopćio je oporbenjak Ilja Jašin. Prema informacijama bivšeg premijera Litve Andriusa Kubiliusa, Boris Nemcov je čak razmatrao mogućnost traženja azila u toj baltičkoj državi. Kubilius je ispričao da je Nemcovu na rubu kongresa svoje konzervativne stranke 2012. godine obećao zaštitu. Također je objasnio da je ovaj oporbeni političar tada računao s time da će nakon masovnih prosvjeda protiv trećeg mandata predsjednika Putina biti uhićen. „Pitao je bi li mu Litva dala politički azil. Ja sam rekao da u to ne sumnjam i ponudio sam mu da ostane. No on je odbio“, rekao je Kubilius. Bivša sovjetska republika Litva je među članicama EU-a i NATO-a jedan od najoštrijih kritičara Rusije i zahtijeva strože sankcije protiv Moskve.

Nakon ubojstva Borisa Nemcova ruska država i njezini mediji su odmah počeli s kampanjom dezinformiranj, smatra Ingo Mannteufel. Ubojstvo nepokolebljivog ruskog oporbenog političara Borisa Nemcova u petak (27.02.) i marš sjećanja održan, njemu u čast, u središtu ruskog glavnog grada u nedjelju (01.03.) bili su glavna tema u medijima tijekom vikenda – ne samo u Rusiji. Ovaj politički atentat je nesumnjivo tragičan i značajan događaj u novijoj ruskoj povijesti. Zanimljivo je bilo promatrati kako su Kremlj i masovni mediji u Rusiji, kojima on upravlja, odmah pokrenuli mašineriju dezinformiranja i zamagljivanja, što je u međuvremenu postalo uobičajeno.

Uobičajeno je da državni i mediji bliski državi u Rusiji u svojim glavnim emisijama vijesti prešućuju aktivnosti Putinovih kritičara. Tako bi sigurno bilo i kada je riječ o prosvjedima oporbe čije održavanje je zapravo bilo planirano ove nedjelje (01.03.). Ipak izvještavanje o ubojstvu jednog od vodećih oporbenih političara na mostu pored Kremlja mediji ovaj put nisu mogli zaobići. Boris Nemcov je 90-tih godina kao zamjenik premijera postao i međunarodno poznat. Ipak ovdje ne može biti riječi o neovisnom izvještavanju. Naprotiv: pokazalo se kako Kremlj u ovim uvjetima upravlja medijima i manipulira vlastiti narod. Neposredno nakon atentata na Nemcova ruski predsjednik je medijima odredio pravac kretanja. On je ubojstvo svog kritičara proglasio “provokacijom” čiji je cilj destabilizacija zemlje. Time je za Putina bilo jasno da stvarni cilj i žrtva ovog strašnog čina nije bio Nemcov, već on, Putin. I u tom smislu su Državno odvjetništvo i kontrolirani mediji samo još morali sve uobičajene Putinove protivnike predstaviti kao moguće krivce za ovo djelo: “Amerikanci”, “Ukrajinci”, “islamisti” ili jednostavno druge skupine koje bi htjele ugroziti sigurnost zemlje.

U vezi s islamističkim tragom ruski mediji koriste priliku da istaknu kako je Nemcov bio židov. S obzirom na rašireni antisemitizam u Rusiji djelovanje ovakve informacije je u vezi s ubojstvom predvidivo: simpatija za 55-godišnju žrtvu, koja je uz to bila u pratnji lijepe mlade Ukrajinke (!), se u svakom slučaju u takvim izvještajima ne može očekivati. A za sve trezvene suvremenike, koji još uvijek imaju dovoljno snage da se odupru teorijama zavjere, koje su u Rusiji postale uobičajene, traži se trag u tamnim poslovima Nemcova oko nekretnina. Iza ovih brojnih proširenih istina ne stoji želja za sveobuhvatnim rasvjetljenjem i izvještavanjem, već samo za ciljanim zamagljivanjem situacije. Odgovornost državne vlasti, koja godinama preko medija koji su ovisni o njoj ocrnjuje svoje kritičare, se ne tematizira. I pitanje, kako je moguće da samo u trenutku u kojem se dogodilo ubojstvo sve nadzorne kamere oko Kremlja budu isključene, pokvarene ili na popravku u ovoj poplavi dezinformacija se gubi. S obzirom na toliko mnogo poželjnih istina postoji malo nade da stvarna istina izađe na vidjelo. Boris Nemcov bi to vidio isto tako.

You may also like

0 comments