[vc_row][vc_column width=”1/3″]Razina unutarstranačke demokracije u hrvatskim političkim strankama izrazito je niska, čak i niža nego u istočneuropskim zemljama za koje postoje podaci, zaključak je istraživanja objavljenog u zadnjem broju časopisa “Politička misao”.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Participacija običnih članova u donošenju odluka o stranačkim politikama je izrazito niska, a visok stupanj moći koncentriran je u rukama uskog kruga ljudi okupljenog oko predsjednika stranke, tvrdi se u istraživanju koje su proveli Kristina Ćelap i Dario Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti.[/vc_column][/vc_row]
Dominira uzak krug ljudi oko vođe
Istraživanja su pokazala da procesom stvaranja politika unutar stranaka dominira uzak krug ljudi okupljen oko stranačkog vođe, dok su obični članovi nezainteresirani za sudjelovanje čak i u slučajevima kad postoje formalne pretpostavke za to. Za razliku od stranka u zapadnim demokracijama, koje teže uključivanju običnih članova i širega biračkog tijela, stranke u Hrvatskoj se opiru takvim promjenama i nastoje održati tradicionalne oligarhijske strukture, kaže se.
Čak i u slučajevima kad se stranke poput SDP-a i HDZ-a odluče za uvođenje temeljnoga demokratskog principa “jedan član jedan glas” u postupak izbora stranačkih vođa, to obično ne rezultira višom razinom unutarstranačke demokracije nego se u načelu svede na plebiscitarno iskazivanje potpore samo jednome kandidatu.
Gori od Istočne Europe
Štoviše, dostupna istraživanja pokazuju da su hrvatske stranke manje demokratične i manje otvorene za sudjelovanje običnih članova od sličnih stranaka u Srednjoj i Istočnoj Europi, poput Mađarske, Slovačke ili Rumunjske.
Politolog s Fakulteta političkih znanosti Goran Čular potvrđuje da se radi o vjerodostojnim istraživanjima koja počivaju na metodologiji poznatoj u međunarodnoj znanosti, te da je unutarstranačka demokracija danas jedna od dominantnih politoloških tema u svijetu. Rezultati istraživanja nisu iznenađenje, jer su stručnoj javnosti poznati već petnaestak godina, kazao je Čular i dodao da u hrvatskim strankama nema “nikakve ozbiljne demokratizacije” nego da je na djelu “ekstremna centralizacija”.
Statuti ne omogućuju utjecaj članstva
Od svih analiziranih statuta, ni u jednom nema izravnog spominjanja stranačkog tijela koje je zaduženo za izradu izbornog programa ili statuti propisuju da je taj proces pod kontrolom stranačkog vodstva, osim u statutu HSS-a. U tom statutu se kaže da program, programsku deklaraciju, a ovisno o svrsishodnosti i izborni program, donosi Glavna skupština HSS-a.
Sve ovisi o šefu stranke
U zapadnim demokracijama članstvo ima znatno veće mogućnosti utjecaja. U nekima od zapadnih stranaka lideri nemaju mogućnost utjecati na, recimo, određivanje izbornih lista, a kod nas sve ovisi o jednoj osobi. Naravno, šef stranke pri tome mora voditi računa da ne naljuti pojedine skupine u stranci, kaže Čular.
Odluke se donose netransparentno
Istraživači su proveli dvadeset intervjua sa saborskim zastupnicima i pet intervjua s tajnicima stranaka ili osobama zaduženima za koordinaciju unutarstranačkih aktivnosti. Iako komparativne studije pokazuju da su obični članovi mnogo aktivniji ako im se dopusti izravno odlučivanje o unutarstranačkim pitanjima, stranački dužnosnici bili su prilično rezervirani u pogledu stvarnih spremnosti i kapaciteta običnih članova da se aktivno uključe u procese raspravljanja i odlučivanja unutar stranaka. Sve odluke i inicijative koje formalno izglasavaju stranačka tijela, unaprijed su dogovorene u uskom krugu ljudi oko vođe.
Više ih zanimaju interesne skupine
Ako se stranačko vodstvo ponekad i nađe u situaciji da ne može samostalno donijeti odluku, pomoć će prije tražiti od specijaliziranih stručnih tijela ili čak aktera izvan stranaka, poput interesnih skupina, nego od običnih članova kroz redovne stranačke kanale, navodi se u istraživanju.
Zašto se učlanjuju?
Što je onda motiv članstva da uđe i bude u stranci iako ništa ne može poduzeti, nameće se kao važno pitanje? Autori rada, međutim, ističu da na to nemaju odgovor te smatraju da bi za nj trebalo poduzeti nova istraživanja. Obično postoje dvije skupine motiva za učlanjenje u stranke. Prvo su ideološki motivi. Ljudi žele pripadati stranci koja će nakon pobjede implementirati “njihove” ideje. To stvara osjećaj ugode članu, pa svoje osobne želje stavljaju u drugi plan. K tome, pojedinac ulazeći u stranku zatječe neke odnose koji traže discipliniranost, i taj se odnos nastavlja,. Drugi motiv može biti osobna korist, odnosno računica da će do nekog cilja lakše doći kao član stranke.
Mazohističko članstvo
Stranačko je članstvo je često spremno na žrtve, koje ponekad imaju elemente mazohizma.
