Političari bi morali biti umjereni i pristojni

Nakon dva i pol mjeseca pregovaranja, prekjučer u satu prije ponoći dobili novu Vladu i premijera Tihomira Oreškovića. Njima ću zaželjeti sreću jer to nalaže bonton i zdrav razum. Ako njima bude sa srećom, nekom logikom bi i nama trebalo biti.

No, ovdje se treba pozabaviti, ne ministrima, o njima je već previše osvrta napisano, a ni premijerom jer ćemo o njemu ozbiljnije pisati tek za dva kvartala. Ovdje se želim pozabaviti dvjema stranama na hrvatskoj političkoj pozornici. S jeden strane su neumjereni, a s druge strane su umjereni. Ova podjela se ne može poistovjetiti s podjelom na lijeve i desne, progresivne i konzervativne, socijaldemokratske i demokršćanske. Ovdje govorimo o političkoj retorici, nastupu, izjavama i njihovom tumačenju od strane suparnika.  Obradit ćemo tri jučerašnje situacije.

Prva se odnosi na nastup novog premijera, sljedeća na sukob prosvjednika i Glavaša i treća na poslijepodnevnu raspravu Šukera i Kolomana. Novi premijer odlučio je ne odgovarati na svako pitanje koje mu se postavi, iako je imao mogućnost replicirati klubovima i svakom pojedinom zastupniku. Tihomir Orešković očito se izdigao iznad povijesnih lekcija, masona i sličnih vrlo bitnih izjava pojedinih saborskih zastupnika. Na samom početku pokazao je što svojim nastupom želi napraviti te je odslušao skoro četrnaest sati rasprave nakon koje je rezimirao što je čuo, barem ono što se trebalo rezimirati. Držim da će na ovaj način uspjeti nadići i ostala dnevnopolitička prepucavanja kojih će zasigurno biti.

Zatim, pred ulazom u Sabor okupila se skupina od tridesetak, neki mediji pišu do pedeset, aktivista koji podržavaju platformu 112, koja okuplja tobožnjih dvadeset udruga, što bi značilo da ih je tamo trebalo biti barem šezdeset jer su za osnivanje udruge potrebne minimalno tri osobe. Oni svojim nastupom, ne samim prosvjedom već i rječnikom i urlanjem u lice saborskim zastupnicima, nisu pokazali umjerenost i civiliziranost. Stvarno se poteže pitanje što mi to financiramo? Ipak, Glavaševa (HDSSB) reakcija na njihove zvižduke, pokazivanje ‘srednjaka’, bila daleko najneumjereniji potez dana. Političar mora biti sposoban izdržati niz grotesknih provokacija.

I naposljetku, Šuker (HDZ) je održao solidno izlaganje nakon kojega su on i zastupnik Koloman (HNS) u sklopu svojih replikacija i odgovora utjelovili jednu sasvim pristojnu parlamentarnu raspravu kakve se ni u kanadskom parlamentu ne bi posramili. Po meni su oni uspjeli sasvim umjereno iznijeti svoje stavove. U svakom slučaju političar mora biti snažan, ali umjeren. Milanović nije bio ni snažan, ni umjeren. Za njega se može reći da broj decibela u nastupu ne odgovara broju glasova na izborima, dok je Orešković pokazao da se s dva kvalitetno koncipirana nastupa, usprkos problemima u govoru, može jasno prenijeti svoju poruku i “oprati” sve one koji su u Saboru govorili o temama davne prošlosti.

Umjerenost u jelu i piću se ne odnosi samo na tri obroka u danu, odnosi se na sve što svaki dan radimo bilo to u školi, gospodarstvu ili politici. Političari moraju znati granice pristojnog i nikada ih ne prelaziti.

*Autor je Pavao Škoko Gavranović, politički aktivist i student prava

You may also like

0 comments