Podsjetimo koji su tihi generatori izbjegličke krize

Dugo se spremala kriza. Točno onako kako textbook istih naglašava, stavak po stavak. Samo (nimalo)naivna komunistička, “antiglobalistička”, antiamerička, antisemitska i uopće antiliberalna agenda, uzroke sadašnjih događanja može staviti u kontekst bliže povijesti. Nije to samo naivno i glupo, već je sada već vidljivo i vrlo kvarno.

Naime, krvavi sukobi u tom dijelu svijeta traje otkako postoji i to bez predaha. I stoljećima bez ikakvog upliva ikakvog Zapada ili još mrskijeg imperijalizma. Pad Rimskog carstva, prvo podjelom na Istočni i Zapadni, zatim i definitivni pad Istočnog, izazvao je cijeli niz ratova, obogaćen užasavajućim pokoljima i migracijama, sve do danas. Rješavanje tzv. Istočnog pitanja, početo reformama u Turskoj 1830. g. još traje i trajat će, koliko god se g.Erdogan nogicao, sve dok se ne stvore država Kurdistan i Palestina, a to po mogućnosti u isti dan. Kurdistan i Palestina ne mogu biti stvoreni iz više razloga, no najjačim držim taj da je riječ o dvije buduće vrlo sekularne države koje bi svojim postojanjem i prosperitetom, mogle dati “pogrešne” ideje pogaženom puku od Marocca do Perzijskog zaljeva. A i šire.

Prosperitet je pupčanom vrpcom vezan za slobode. Zemljopis današnje izbjegličke krize je isti kao i za dolaska Rima, Islama, Križarskih ratova, pada Otomana ili na isti dan stvaranja i međusobnog pokolja novostvorenih arapskih država. Svaka promjena je nosila val od milijuna izbjeglica, u ovom ili u onom pravcu. Samo što tada nije bilo Crvenog križa ili OHRa, pa da se sve to broji. Ulazak vehabija u današnji Irak, prije preko 200 g. izazvao je smrt i egzodus šiitskog stanovništva nepoznatih razmjera. Vidjeti odlično napisane radove na tu temu Dr.Rešida Hafizovića. Poanta je, to ne traje od jučer, niti mrski Zapad sa uobičajeno udruženim Vatikanom i Mossadom ima nešto bitno u krizi. Kriza u Siriji je kriza koja traje stoljećima, a današnji rat Sunita i Alavita nije ništa gori od onih is pred televizijske ere. I tako stoljećima.

Ne treba biti Zbignew Brzezinsky ili obavještajni analitičar na razini divizije, da bi se dokučilo podrijetlo ovog današnjeg egzodusa, koji nas više ili manje sve počinje zahvatati. Treba biti samo pažljiv čitalac novina i to nekoliko godina u nazad. Po običaju, sve je tu. Svi se sjećamo tzv. Arapskog proljeća, Tunisa, umalo Alžira i onda svom snagom Libije. Zemlja koju je kolonijalna uprava Italije sastavila od stotinjak oduvijek međusobno zavadjenih berberskih plemena, raspala se kao kula od karata na plemenske teritorije.

Međuplemenski rat koji je opet krenuo, nakon pauze pod Gadafijevima, izaziva prvi plimni val izbjeglica na talijanski otok Lampedusu, koji i Italija i EU i USA, tj. vojnopolitičke strukture NATO-a, potpuno pogrešno očitaju. Obavještajci, osobito na Južnom krilu, bez greške su procijenili o čemu se radi. Pokušali su da zadržavanjem na otoku smanje dolazeći val i u tome su skoro uspjeli. Skoro. Sljedeći na redu je bio uvijek nestabilni Egipat, kojeg Mursijeva pseudodemokratski izabrana vlada destabilizira i gore, te pokreće novi val izbjeglica o kojima se iz nekih razloga šuti. Možda i zato što se radi o kršćanima – Koptima i za koje se ne zna nikakav niti približan broj. Odlično i solidarno organizirani u dijaspori, sami su se pobrinuli za oko 500.000 do 1 milijuna, skoro sami. Ta rijeka i danas teče, kao što nikada i nije prestala teći iz svog “tolerantnog” okruženja.

Al Sisijev državni udar samo djelomično usporava proces. Svjestan što mu se sprema, naoružan do zuba čak i bojnim otrovima, Al Assad jr. zna što će mu se desiti, kao i svakom članu golemog alavitskog klana ako trepne okom. Gadafijevo nabijanje na ražanj. Uskoro je saznao i to, da mu o glavi radi kućni prijatelj g.Erdogan, ostatak Sunita vehabijskog podtipa i već od svih njih do zuba naoružana oporba. I obučena.

G. Erdogan je pragmatičan političar, što se vidi ne samo po brzini kojom je pustio Al Assada niz vodu, već i po tome kojom brzinom je uspio likvidirati svu svoju “stoku sitnog zuba”, od nekada moćne vojske, do jedva zametnutog građanstva. Način na koji želi vladati i u krajnjem, jedan dan postati neka vrst kalifa Turcima i Arapima, ne ostavlja dvojbe o komu se radi. No prvo oporba. Osobito, Turcima stoljećima neugodni Kurdi, koji posve pravilno shvaćaju, srećom po njih odmah, da ih je “civilizirani” svijet već prekrižio i da sa Tursko – Saudijskom kreacijom ISIL-a ostaje samo bitka do zadnjega.

Nije im prvi put. Rezultat borbi, par milijuna raseljenih uz uobičajen broj pobijenih za to podneblje i ratove! Upravo u raseljenima, g.Erdogan vidi šansu da napokon namakne omču mrskom liberalnom i cionističkom Zapadu, koji usput, svako malo džara po nekakvim ljudskim pravima npr. dvjestotinjak novinara i pisaca u zindanu. Kao kec na deset, dolazi mu istorodna vlada u Grčkoj sa naci boljševičkom izmudrinom post marxista, Syrizom i poremećenom osobom poput Varoufakisa ili Tsiprasa. I oni shvaćaju golemi potencijal ucjene izbjeglicama “fašista” tipa gdje. Merkel i BRD.

Najednom se sve posložilo, golema masa unesrećenih, golema masa dodanih iz Pakistana npr. – btw, kako doguraju do Turske tako lako?! – nekoliko vlada koje treptajem oka puštaju da ta rijeka poteče i tu smo gdje jesmo. Usput, utrkujući se sa Indijom oko nuklearki, Pakistan je potrošio nekoliko cijelih budžeta te zemlje, a stotine milijuna na ulicama koje proslavlja svoju bombu i danas živi ispod svake granice bijede. Ne treba dvojiti da su ovi nesretni civili, osobito žene i djeca, nečiji živi zid, isti onaj koji postavi HAMAS u Ghazi od djece kada skloni rakete u osnovnu školu. To je isti živi zid koji treba osigurati pad mrskog Zapada, slom svih njegovih vrijednosti i kulture. Isti su režiseri i za tzv. Hladnog rata i danas. Isti tenk T – 72 i dalje prijeti i isto je zajedničko kolo od zajedničke prodaje Poljske 1939. g.

Isti Josifi Visarionoviči Putini, Marine Le Pen, Erdogani, Assadi, šeici, Emirati, svi oni skupa kojima riječi SLOBODA I DEMOKRACIJA izazivaju grčeve u stomaku. Ne dvojim da je tu obol i najnesposobnijeg predsjednika USA u znanoj povijesti. Ne dvojim da nas tek čekaju gadni dani. Živi zid nevinih civila je opet isturen pred trupe.

You may also like

0 comments