Počeo djelovati prvi privatni sud u Hrvatskoj

Parnični arbitražni sud (PAS) sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska 22, naziv je prvog privatnog suda u Hrvatskoj. Osnovao ga je 35-godišnji Ivica Franjić, bivši sudski savjetnik Općinskoga suda u Koprivnici i korporativni pravnik u Podravci, pod patronatom Arbitražnog instituta Švicarske gospodarske komore.

“Često me pitaju: Privatni sud, je li to moguće? Jest, posredovanje u rješavanju sporova omogućio je Zakon o arbitraži donesen 2001. U Hrvatskoj već djeluje Stalno arbitražno sudište pri HGK, no ono zasad nije osiguralo brzinu i efikasnost kakvu nudimo mi. Švicarci u tome imaju tradiciju još iz 19. stoljeća i njihovo znanje i način rada ugrađeni su u način funkcioniranja našeg suda”, kaže Franjić, prvi arbitar PAS-a.

Sud će se baviti svim građanskim i trgovačkim sporovima, a osnovni mu je cilj veća efikasnost od državnih sudova. Primjena hrvatskih zakona i sudske prakse podrazumijeva se. “Zahvaljujući posebnim procesnim pravilima, na PAS-u se unaprijed zna koliko će proces trajati i koliko će on stajati stranke. Pravorijek u sporovima do 350.000 kuna donosimo u roku od 60 do 90 dana, a za veće sporove rok je 120 dana. Žalbeni postupak, ako do njega dođe, može trajati još najviše 90 dana”, kaže Franjić.

Za usporedbu, općinskim je sudovima, prema podacima Ministarstva pravosuđa za 2013., u prosjeku potrebno 426 dana za donošenje prvostupanjske odluke u građanskim parničnim predmetima, dok je na trgovačkim sudovima prosjek deset dana veći. U drugome stupnju prosječan građanski postupak traje još 300 dana, što će reći da pravomoćno rješavanje takvog spora na hrvatskim sudovima u prosjeku traje oko dvije godine. S obzirom na dugotrajan drugostupanjski postupak na Visokom trgovačkom sudu (938 dana u prosjeku), trgovačke parnice u prosjeku traju gotovo četiri godine.”Kod nas je “štos” u tome da se sva korespondencija odvija elektroničkom poštom, od tužbi i dokaznog materijala do platnih naloga i presuda. Osim toga, svaka stranka u postupku dužna je osigurati nazočnost svojih svjedoka na raspravi, a tolerira se samo jedna isprika, čime se sprečava odugovlačenje postupka unedogled zbog “iznenadne bolesti” svjedoka. Po pojedinom procesu održat će se najviše dvije rasprave, a one se odvijaju po sistemu “no papper session”, dakle rasprave se snimaju i nema diktiranja u zapisnik, pa sve ide brže. Također imamo obrasce za sve procesne radnje i kod nas nije neophodno da stranke zastupaju odvjetnici, iako bih svakoj to preporučio”, objašnjava Franjić.

Da bi se spor rješavao na PAS-u, stranke u svome ugovoru moraju odrediti njegovu nadležnost. Prve takve klauzule već su ugrađene u ugovore, tvrdi Franjić, te u svakome trenutku može nastati prvi spor koji će se rješavati na prvome privatnom sudu u Hrvatskoj. “Osim nadležnosti PAS-a, stranke mogu ugovoriti i procesne detalje, od toga koji bi arbitar rješavao spor, hoće li se proces odvijati na hrvatskom ili engleskom jeziku te je li dopuštena žalba ili nije”, kaže prvi PAS-ov arbitar.

A koliko sve to stranke plaćaju? Samo ugovaranje nadležnosti PAS-a besplatno je i u to sud nema uvid. Tarifa po parnici ovisi, pak, o njezinoj vrijednosti. Za sporove, primjerice, od 10.000 do 15.000 kuna sudu se plaća naknada od 1562,50 kuna, za sporove od 50.000 do 100.000 kuna naknada iznosi 2500 kuna plus šest posto vrijednosti spora plus PDV. Za najveće sporove, one iznad 350.000 kuna, naknada PAS-u iznosi 15.000 kuna plus četiri posto vrijednosti spora plus PDV. “Ovo je dugoročni projekt i dobit je u drugome planu. Prvenstvena nam je namjera ponuditi uslugu efikasnijeg i u konačnici jeftinijeg suđenja od državnog sustava. Želio bih napomenuti da će četvrtina dobiti PAS-a izravno ići na račun udruge Debra, koja vodi brigu o oboljelima od bulozne epidermolize, odnosno o “djeci leptirima””, zaključio je Franjić za Večernji list.

You may also like

0 comments