Analiza DW-a
Zapad je godinama na kršenje ljudskih prava u Venezueli odgovarao oštrim sankcijama. I protiv naftne industrije. Sada SAD zbog bojkota ruske nafte razmišlja o drugačijem pristupu.
Američka ideja da manjak na tržištu nastao zbog embarga na uvoz ruske nafte zamijenio onom iz Venezuele, u metropoli ove zemlje Caracasu je uzburkala duhove. Nekoliko dana nakon razgovora između visokog američkog izaslanstva i dužnosnika venezuelanske vlade, vlada i oporba u Venezueli odašilju emotivne signale.
“Nadam se da razumiju da poslovati s Madurom znači zaprljati ruke krvlju”, poručila je političarka Delsa Solórzano razočarano u smjeru Washingtona. U međuvremenu, kontroverzni predsjednik Venezuele Nicolas Maduro zadovoljno prati razvoj političke situacije. “Venezuela je na čelu inicijative za stabilizaciju tržišta nafte, plina i energije”, rekao je Maduro pred kamerama venezuelanske državne televizije ranije ovog tjedna.
Samo nekoliko dana nakon što je počela ruska invazija na Ukrajinu, izgledi su da Venezuela postane jedan od pobjednika globalne energetske krize. Zato što naftom najbogatija zemlja na svijetu ima ono što Sjedinjenim Državama i drugima sada hitno treba i to iz izvora koji nisu Rusija: naftu. “Venezuela je na ključnoj poziciji u Južnoj Americi zbog svojih rezervi nafte. Venezuela, koju je SAD dugo marginalizirao, iz ovog sukoba će izaći ojačana i iskoristiti situaciju politički i gospodarski. To su paradoksi određenih sukoba “, kaže politolog Jacques d ‘Adesky s Federalnog sveučilišta Fluminense u Rio de Janeiru u intervjuu za DW.
Maduro sada obećava povećanje proizvodnje nafte do dva milijuna barela dnevno. To bi odgovaralo gotovo utrostručenju trenutnog obujma proizvodnje od 700.000 barela. Analiza konzultantske tvrtke IHS Markit procijenila je stvarni obujam proizvodnje u 2020. na samo 200.000 barela. S obzirom na nedavnu eksploziju cijena nafte, značajno povećanje proizvodnje nafte bilo bi veliko povećanje prihoda za krizom pogođenu zemlju iz koje je posljednjih godina, zbog katastrofalne opskrbne i sigurnosne situacije i državne represije, pobjeglo više od šest milijuna ljudi.
Međutim, venezuelanska naftna industrija smatra se zastarjelom, a nebrojeni industrijski profesionalci napustili su zemlju. Osim toga, zbog svojih fizičkih svojstava, venezuelanska nafta može se prerađivati samo u relativno malom broju rafinerija. Neke od njih su u SAD-u. „Venezuela ne može nadomjestiti zalihe ruske nafte jer nema odgovarajuće proizvodne kapacitete”, kaže stručnjak za Venezuelu Geoff Ramsey iz Washingtonskog ureda za Latinsku Ameriku za, prema vladi kritični list El Nacional. Osim toga, kako nastavlja, SAD je jasno stavio do znanja da neće ukinuti sankcije Venezueli bez napretka u područjima demokracije i ljudskih prava.
Organizacije za ljudska prava kao što su Human Rights Watch ili Amnesty International, kao i povjerenica UN-a za ljudska prava Michele Bachelet, u više su navrata izvještavali o teškim kršenjima temeljnih demokratskih prava, pogubljenjima bez sudske presude i državne represije koju provode sigurnosne snage. Zbog toga je Međunarodni kazneni sud u Haagu pokrenuo preliminarne istrage protiv Venezuele.
Ove optužbe također su temelj za sankcije SAD-a i Europske unije protiv Venezuele. Stoga bi sada bilo vrlo teško politički objasniti kada bi se SAD, s jedne strane, odrekao ruske nafte zbog ruskih kršenja ljudskih prava u Ukrajini, te ju umjesto toga zamijenio zalihama nafte iz druge zemlje koja je također na lošem glasu. Venezuelanska oporba oko privremenog predsjednika Juana Guaida stoga inzistira na konkretnom napretku u pregovorima između SAD-a i Madurove vlade koji bi vodili prema demokratskoj tranziciji.
Godine 1960. Venezuela je bila jedna od pet članica osnivača OPEC-a, utjecajnog kartela zemalja proizvođača nafte. Zalihe nafte Venezuele procjenjuju se na preko 300 milijardi barela, što je otprilike četvrtina dokazanih svjetskih rezervi. U 2007. državna naftna tvrtka PDVSA još je uvijek bila okosnica venezuelanskog gospodarstva. Godišnja prodaja u to vrijeme iznosila je 96,2 milijarde dolara, a operativni profit 25,9 milijardi dolara.
Loše upravljanje i sve veće sankcije kao rezultat kršenja ljudskih prava gurnule su godišnju prodaju na samo 12 milijardi američkih dolara u 2015. U međuvremenu, prema medijima koji su kritični prema vladi, zalihe venezuelanske nafte već su obećane Kini i Rusiji. Konkretno, ruska grupa Rosneft je sve više postajala utjecajnim partnerom. Ostaje otvoreno u kojoj bi mjeri države vjerovnice Rusija i Kina reagirale na zaokret Venezuele prema američkom tržištu, piše DW.
