Pitanje novih zrakoplova ili tko je ovdje neinformiran

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima…
Hajdemo sad u miru prozboriti još malo o kupovini F-16, bez pretenzije da se postavljam kao stručnjak za borbeno zrakoplovstvo, jer to nisam, ali koristeći svima lako dostupne informacije s interneta. Naravno, glupo je pitati zašto ih svi drugi koji raspravljaju o ovoj temi ne koriste, jer odgovor je tako očit.

Piše: Ante Gugo 

Nije sporna kupovina zrakoplova. Njima je sporno to što je aktualna Vlada napravila ono što niti jedna prije nje nije, a to boli, posebno kad tvrdite da to nije hrvatska Vlada, da ne vodi brigu o nacionalnim interesima… Sami f-16 su u svim tim raspravama najmanje važni.

Dakle ovako, zašto baš f-16, a ne švedski Gripeni? Ne daj Bože odgovor na to pitanje saznati u slučaju neposredne ratne ugroženosti, a da u Švedskoj premijer bude neki novi ili stari Carl Bildt. U hangarima bismo umjesto dobrih lovaca presretača imali hrpu starog željeza. A, ima tu i još nešto. Da bi se to objasnilo valja se prisjetiti jedne zgode iz Afganistana. Tijekom sudjelovanja u jednoj operaciji naši dečki koji su tamo bili u mirovnoj misiji ostali su u okruženju. Izvući ih se moglo samo zračnim putem. Naši su zatražili pomoć od Amerikanaca. Oni su obavili procjenu i odlučili da je izvlačenje previše rizično. Nisu odobrili svojim pilotima let, ali su našim dečkima ponudili helikoptere. Ljudi im vrijede puno, tehnika je za njih samo mnovi posao i nova narudžba. Bilo je to prije nego smo dobili Kiowe koji su stepenica do nabavke Apachiea. Naši piloti su mogli samo zahvaliti na ponudi jer nitko od naših nije znao letjeti na letjelicama koje koristi NATO. I tu počinje priča o tome zašto F-16, a ne Gripen. Naravno, osim povoljnije cijene po kojoj smo dobili F-16, ali o tome nešto kasnije. Pripadnici hrvatskog kontigenta u okruženju izvučeni su tako što je naš pilot uzeo ruski helikopter afganistanske vojske i njime odletio po svoje kolege. Tako je ta ružna priča imala sretan završetak. O njoj se malo zna jer su je od javnosti skrivali oni koji su iz Ukrajine u kamionima dovozili rashodovane MIG-ove kako bi uporno odgađali nabavku suvremenih zrakoplova kakve koristi NATO-o.

Kao što rekoh, Švedska nije članica NATO-a. Elektronski sustavi ugrađeni u Gripene nisu integrirani sa sustavima koji se koriste u letjelicama NATO saveza. Što to konkretno znači? Američki helikopteri Kiowe, koje smo nabavili u sebi imau radarske sustave Lockheed Martin kakvi su ugrađeni i na našim radarsko-osmatračkim postajama. To znači da onog trenutka kad radar na nekom uzvišenju (da sad baš ne nabrajam kote na kojima se nalaze) uhvati neki podatak, u realnom vremenu to isto vidi pilot Kiowe. Pilot Gripena to ne bi mogao, ali pilot izraelskog F-16 Barack, kakve smo kupili, to može jer u tim zrakoplovima je integriran isti radarski sustav, Lockheed Martin. Time je povezano cijelo taktičko djelovanje, od radarske postaje, preko helikoptera koji negdje također može biti kao izvidnica i služiti za navođenje projektila preko zrakoplova koji projektil može ispaliti.

A sad nešto o cijeni. Sa izraelcima smo sklopili posao o nabavci zrakoplova koji su prema potvrdi samog proizvođača koji u to ima uvid i koji je praktično bio konkurencija u ovom poslu, jako dobro održavani i servisirani. Jesu li to stare kante? Naravno da nisu jer svi važni dijelovi u zrakoplovu imaju ograničen rok trajanja i oni se mijenjaju, uključujući i dijelove trupa i krila. To znači da onoliko koliko su formalno stari ti zrakoplovi stara je samo potvrda o njihovoj isporuci kupcu. Ništa drugo. U cijenu posla s Izraelom uključena je obuka pilota, nabavka simulatora leta, opremanje remontnog centra u Hrvatskoj i još puno toga. I sad se tu vraćamo na onu priču iz Afganistana. Površno gledajući, Gripeni su bili jeftiniji, američka ponuda za nove gole zrakoplove nije bila puno skuplja, a mi smo kupili rabljene izraelske. Istina, ali kupili smo i mogućnost obuke vlastitih pilota i samostalnog održavanja tih zrakoplova. Kupili smo i naoružanje za njih.

Sad će opet neki stručnjak za borbeno zrakoplovstvo tipa neke medicinske sestre, ekonomskog referenta koji u pauzi voli praviti avione od papira ili netko sličan pitati što će nam simulatori leta i obuka novih pilota kad Izraelci lako obuče 12 ljudi za ovu eskadrilu koju smo kupili.

Niti jedna pametna država ne temelji vlastitu sigurnost na samo 12 zrakoplova. Ne zaboravimo da je Izrael tri puta manji od Hrvatske, a ima oko 300 zrakoplova. U našem susjedstvu opet odzvanja ratna retorika malih aga i voždova. Ako imamo ljude koji znaju letjeti i koji su obučeni na letjelicama kakve koristi NATO, mi kao članica imamo zrakoplova koliko god nam treba. U slučaju bilo kakve potrebe mi iz Aviana možemo za pola sata dobiti eskadrilu, ali bez ljudi. Eskadrilu čiji su radarski sustavi integrirani s našim promatračkim radarima. Ukratko, ovi zrakoplovi koje smo kupili od Izraela samo su klica velikog stabla pod čijom krošnjom ćemo dugoročno biti sigurni.

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima. Topovi za topovnjače koje su nam Šveđani isporučili bez elektronike čekaju malo bolju sijenu starog željeza, pa da se tako iskoriste. Finske Patrie su oklopljeni automobili bez oružja koje je nemoguće registrirati za vožnju cestom. Jesu li nas isporučitelji prevarili? Naravno da nisu. Netko je o tome pregovarao i netko je znao što kupujemo. Znali su i ti pregovarači u zemljama s niskom tolerancijom na korupciju da tu nešto nije u redu, ali ta zemlja u koju prodaju nije njihova, a zarada jest njihova. Isto kao što je onaj tko je donosio odluke o poslu sa skandinavcima znao da se MIG-ovi mogu remontirati u Izraelu i to pošteno, ali za malo više novca nego u Ukrajini.

Međutim, kad na vlasti imaš ljude koji misle da se oružje nabavlja tamo gdje je najjeftinije, a ne tamo gdje je najbolje, ili mu je to barem dobra krinka, onda dobiješ iz Ukrajine MIG-ove koji ne lete, dobiješ nepravedno optuženog Berislava Rončevića koji prije pravomoćne oslobađajuće presude za nabavu vojnih kamiona koji su odliučni i voze svaki dan, proživi petogodišnji pakao povlačenja po sudovima, ali ne dobiješ nikoga osuđenog za posao s Patriama, iako su čak i sami Finci potvrdili da je tu bilo korupcije. Zanimljivo je kako se ni u slučaju remonta MIG-ova u Ukrajini ni u slučaju kupnje Patria nisu oglašavali oni koji danas tako glasno galame protiv kupovine F-16 od Izraela. Zašto?

You may also like

0 comments