Veljko Marić, u Srbiji pravomoćno osuđen za ratne zločine, kasnije izručen Hrvatskoj na odsluženje kazne jučer je okrenuo telefonski broj hrvatske europarlamentarke Marijane Petir i požalio se da mu otkazuju bubrezi i da krvari. Za Dnevnik u 18 govorila je europarlamentarka Marijana Petir.
Jučer ste se čuli s Veljkom Marićem. Što Vam je on rekao? “Veljko Marić me nazvao i rekao da je jako loše. Da krvari, da mu zakazuju bubrezi i da je na vlastiti zahtjev prebačen iz zatvorske bolnice nazad u zatvor jer tamo ne dobiva potrebnu skrb. On već četiri mjeseca čeka da se donese odluka o njemu i da dobije skrb koja mu je potrebna.”
Čini li aktualna vlast dovoljno u odnosima sa Srbijom? “Prije svega znate da sam ja od bivše ministrice vanjskih poslova i bivšeg premijera tražila da se Srbiji postave uvjeti za otvaranje pregovora, no oni to nisu učinili. Vidim da je sad ipak došlo do promjena i da je gospodin Kovač uvažio moje argumente.”
Sutra se vraćate u Bruxelles. Kakva je tamo atmosfera nakon napada? “Sasvim sigurno nije baš ugodna, no život se mora nastaviti i život ide dalje i svatko pokušava svoje dužnosti obavljati na najbolji mogući način. Još ne znam na koji ću aerodrom sletjeti, a i asistenti koji su jučer otputovali su imali nekih poteškoća s putovanjem. Nadam se da će se život u Bruxellesu uskoro normalizirati i da nećemo morati svjedočiti strašnim situacijama gdje nevini gube živote zbog akcija onih kojima apsolutno ništa nije sveto.”
Kako komentirate reakcije na Vaš tweet na dan napada? “Ja sam, kad su se događali napadi bila na sastanku u Parlamentu i kad sam saznala što se događa prva pomisao mi je bila gdje su moji asistenti, stažisti i tad sam krenula provjeriti kakvo je stanje s njima, susretala sam poslanike, zastupnike… Svi su bili redom pestrašeni. Moja poruka bila je poruka ohrabrenja i nade. U svijetu u kojem ja živim dobro uvijek pobjeđuje zlo. A upravo u Velikom tjednu, onda se svakako treba podsjetiti na žrtvu koju je Isus Krist podnio za sve nas, ne samo za vjernike nego na sve, i one koji me napadaju. Upravo tom žrtvom i pobjedom smrti na križu Isus nam je dao nadu i nju sam ja htjela poslati svima koji su se bojali.”
Jeste li to možda učinili na ne baš najspretniji način? Biste li danas objavili isto? “Ja svog Boga nikad neću zatajiti. Imam pravo na svoje mišljenje, na svoju vjeroispovjest kao i svaki drugi čovjek. Nikada nikome ne bih propisivala što smije reći i misliti sve dok ne narušava tuđu slobodu. Ako sam ja nekima veći problem nego teroristi onda oni doista imaju problem koji moraju rješavati negdje drugdje.”
