Parkwind nam otkrio tajnu uspjeha

Studijsko putovanje na temu energetike u organizaciji Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj održalo  se od 13. do 15. rujna u Bruxellesu, a obuhvatilo je posjet Europskoj komisiji i offshore vjetroelektrani Nobelwind na sjeveru Belgije kojom upravlja kompanija Parkwind.
Studijsko putovanje organiziralo se s ciljem sveobuhvatnog informiranja hrvatske delegacije o energetskoj politici Europske komisije, kao i o tome kako će se takva politika odraziti na Republiku Hrvatsku. Ovim studijskim putovanjem Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj nastoji uspostaviti nove i razviti postojeće odnose s nacionalnim medijskim novinarima koji u Hrvatskoj izvještavaju o temama energetike. Ispred portala Energypress na studijskom je putovanju nazočio naš urednik.

Belgija svake godine potroši oko sto teravata električne energije. Pola te goleme količine struje dolazi iz nuklearki, a samo dva posto od energije vjetra. Iako je blizu vjetrovito Sjeverno more, energiju vjetra vrlo je teško prikupljati – investicije su goleme, a vijek trajanja opreme jako kratak.

No Europska unija čini sve kako bi potaknula zelenu proizvodnju ne bi li se zadovoljili zacrtani ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova. Neke članice EU-a ovisne su o nuklearnim elektranama, poput Francuske, koja 85 posto struje dobiva iz nuklearki, pa je svima u interesu to da se diversificiraju izvori energije.

Struja u Europi nikad nije bila jeftinija, pa je teško naći privatne poduzetnike koji bi se upustili u tako složen posao. Ključ su državni poticaji i financiranje projekata fondovima Europske unije, a tvrtke koje su se u tome na vrijeme pozicionirale danas imaju solidnu tržišnu poziciju.

Jedna od njih je Parkwind iz belgijskog Leuvena, koja je u Sjeverno more od 2010. do danas postavila 178 vjetroturbina što daju oko dva teravata električne struje. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez državnih poticaja i novca iz europskih fondova.

 – Zbog trenutnih cijena struje, bez poticaja se ne može ništa graditi – rekao nam je François Van Leeuw, predsjednik Uprave Parkwinda koji upravo završava novu farmu vjetra u Sjevernom moru zvanu Nobelwind, u koju su uložene tri milijarde eura.

Sveukupno, u Parkwindu su na vjetroelektrane potrošili pet i pol milijardi eura. U prvoj fazi dobar dio novca posudila im je Europska investicijska banka te naglašavaju kako je uprava te institucije omogućila proboj vjetroelektrana jer su im pozajmili oko 600 milijuna eura za početne investicije u jeku financijske krize 2009. godine.

Veliku pomoć dobili su i od Europskog fonda za strateške investicije (EFSI), a hvale ga kao odličan instrument koji za sada apsorbira makroekonomske šokove i omogućava kompleksnim projektima stabilno i dugoročno financiranje po nešto povoljnijim uvjetima od tržišnih.

Cilj Energetske unije – prekinuti ovisnost o ruskom plinu

Zbog toga EU u idućih desetak godina želi što je više moguće smanjiti ovisnost o tuđim energentima, o čemu je govorio i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije u srijedu. [vc_row][vc_column width="2/3"]Zemlje članice Europske unije svakog dana uvezu energenata u vrijednosti od milijardu eura. Bez plina i nafte iz Rusije i Norveške život u Europi bio bi nemoguć.[/vc_column][vc_column width="1/3"]Add content here[/vc_column][/vc_row]

Činjenice su neumoljive: 28 zemalja članica EU-a trećinu plina mora uvesti iz Rusije, trećinu iz Norveške, dok trećina dolazi iz zemalja poput Alžira, Katara i Libije. Trećina sirove nafte također dolazi iz Rusije, oko 13 posto iz Norveške, po deset posto iz Nigerije i Saudijske Arabije te oko osam posto iz Kazahstana.

Dužnosnici Europske komisije u Bruxellesu pojasnili su nam da nema puno prijetnje od nestašice nafte jer gotovo sve zemlje EU-a imaju zalihe koje omogućuju devedeset dana nesmetane potrošnje. Hrvatska također zadovoljava taj cilj. Međutim s plinom je situacija napetija, zbog čega su moguće plinske krize poput one iz 2009. godine.

Europskim liderima na umu je samo jedna stvar – sigurnost opskrbe. Ona se planira postići boljim povezivanjem europskih plinovoda i planovima pomoću kojih će zemlje koje uvoze plin iz alternativnih izvora ili imaju dostatnu proizvodnju snabdijevati potencijalno ugrožene članice. Mađarska, Češka, Slovačka, Bugarska i Finska primjerice čak 80 posto plina uvoze iz Rusije. Postojeću istočno-europsku plinsku mrežu izgradio je Sovjetski savez. Zamišljena je tako da svaka zemlja okretanjem ventila može kompletno zatvoriti plin susjednoj. Motivi Sovjeta pri izgradnji vjerojatno su bili geopolitički, a takva mreža danas više nije adekvatna.

Zato se u idućem razdoblju nastoji pronaći nove dobavljače plina preko Južnog toka ili iz mediteranskog bazena. LNG terminali igraju važnu ulogu u novoj europskoj energetskoj strategiji, pa tako i onaj na Krku, za koji je EU već odobrio 102 milijuna eura, čime će se financirati pola troškova izgradnje.

Europa troši goleme količine energije, koju zapravo nema, već je skupo plaća Rusima. Naglasak se stavlja na efikasnost i uštede te konačnu uspostavu energetske unije u kojoj će primjerice plin ili struja teći preko državnih granica bez ikakvih fizičkih ili financijskih prepreka. I taj naum tiče se Hrvatske, koja je već dobila deset milijuna eura za spoj plinovoda sa Slovenijom, te dodatnih pet milijuna eura za izgradnju plinovoda od budućeg LNG terminala do kopna.

S obzirom na golemu potrošnju kućanstava, industrije i automobila, u budućnosti će sve važniju ulogu igrati tehnologija koja će moći postići uštede. Europa, kao i recimo Japan, nema svojih izvora energije. Izgradnju potrebne infrastrukture, koja će u kriznim trenucima prebacivati viškove u zemlje u kojima nema energije, velikim će dijelom financirati Europska investicija banka, u kojoj priznaju da vremena za ulaganja nisu dobra zbog jako niskih kamatnih stopa na tržištu. Drugim riječima, kada ojača inflacija i porastu kamate, i oni će radije financirati velike projekte.

Zaključno, postizanje funkcionalne energetske unije jedan je od prioriteta EU-a u idućih desetak godina. Dužnosnici Komisije govore da je napredak spor, ali postojan, te kako će svi zacrtani ciljevi do 2020. vjerojatno biti ispunjeni na vrijeme: energetska unija će zaživjeti, služit će građanima, pomagati ekonomiji i zaštiti okoliša.

Dodatno, Belgija daje državne poticaje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te oni u prosjeku iznose 95 eura po proizvedenom megavatu. Podsjetimo, naknada za obnovljive izvore energije u Hrvatskoj nedavno je povećana s 3,5 na 10,5 lipa po kilovatu.

‘Bez poticaja proizvodnja ne bi bila moguća jer je izgradnja vrlo skupa. Podrazumijeva stabilizaciju morskog dna, na koje se potom polažu nosivi stupovi. To se radi na dubinama do 40 metara. Kada se završi taj složeni posao, kreće faza eksploatacije i održavanja, što je podjednako skupo. Svakog dana radi se na održavanju, a očekivani životni vijek vjetroelektrane na moru je oko 20 do 25 godina’, rekao je šef Parkwinda.

Tvrtka je uz pomoć svoja tri dioničara (dva investicijska fonda i maloprodajni lanac) dakle postigla investicije od pet i pol milijardi eura u sedam godina. Zapošljavaju samo 65 ljudi te za održavanje ne koriste podizvođače, već svoje zaposlenike.

Nažalost, tijekom posjeta raznim tijelima Europske komisije redovito se napominje to da Hrvatska debelo zaostaje za povlačenjem novca iz dostupnih fondova EU-a, a pogotovo smo slabi u povlačenju novca iz novijih, kompleksnijih shema financiranja koje zahtijevaju pomno planiranje i projektiranje.

 

 

You may also like

0 comments