Pariški masakr, slom ili spas Schengena?

Mediji prenose vijest da će Francuska zatražiti suspenziju Schengena. Ovo je sasvim razumljiva odluka Francuske koja će se iduća tri mjeseca nalaziti na najvišem stupnju pripravnosti, gdje će biti zabranjena javna okupljanja, ljudi će se nasumično pregledavati na ulici, gdje vaš izlazak u kasnim satima neće biti poželjan i sl. Dakako ovo nije tako strašno kako zvuči, barem se nadam da će Francuzi imati dovoljno razuma i izdržati ovakvo stanje dok njihove sigurnosne službe ne obave sve što smatraju potrebni za obaviti kako bi osigurale sigurnost zemlje i njenih građana.

Suspenzija Schengena je samo dio ovakve privremene politike, tako će se ustvari pokušat spriječiti ulazak mogućih terorista u državu, ali i bijeg onih koji su već u državi.  Pitanje je što sa Schengenom nakon što Francuska proglasi kraj izvanrednih okolnosti? Ako malo bolje razmislimo Schengen kao kontrola vanjskih granica EU koji štiti lakoću kretanja unutar EU nije nešto što bi olako trebali proglasiti zastarjelim. Taj sustav omogućava visoki stupanj mobilnosti građana koji u potrazi za boljim životom ili jednostavno zbog bolje poslovne prilike mijenjaju državu bez većih barijera (granične kontrole). Isto tako Schengenski sustav trebao je stvoriti još jednu kontrolu koja bi upravo teroristima onemogućila ulazaka u EU.

Od napadača iz Pariza samo je jedna osoba pozitivno identificirana kao tzv. izbjeglica koja je u EU ušla za vrijeme ovogodišnjih migracija. Što znači da se teroristi u EU infiltriraju značajno dulje i s očitim “uspjesima” već dulji niz godina. Ovo samo po sebi ne budi nadu za Schengen. Ali, što je to ustvari Schengen? Schengen, najbanalnije rečeno, je skup pravila i standarda koje svaka zemlja potpisnica Schengenskog sporazuma treba ispuniti, a ti propisi se odnose na graničnu kontrolu pojedine zemlje. Znači Schengen je samo sporazum, samo skup pravila i ništa više. Schengen je dobar početak prema univerzalnoj sigurnosti EU, ali uz njega moraju postojati jasniji provedbeni mehanizmi. To znači da Schengen bi trebao imati nekakvu centralu koja bi koordinirala zajednički rad svojih ljudi na granicama (npr. Frontex) koji bi zajedno s graničnom policijom osiguravali granice EU.

Frontex kao takav onda treba ljudski i financijski osnažiti. To doslovce treba biti jedna mala granična vojska koja bi koordinirala rad službenika nacionalne sigurnosti svake pojedine države potpisnice i koja bi osiguravala strogu provedbu schengenskih pravila. Ta pravila su dobra, ali očito ih se zemlje članice nisu u dovoljnoj mjeri pridržavale. Ustvari nepridržavanjem tih pravila se jedino moglo omogućiti ovakav ulazak terorista u EU, te njihovo stalno “ljetovanje” u zemljama koje su izvorišta radikalnog islama odnosno terorizma.

EU inače ima veliki problem kada su u pitanju preuzete obveze iz ugovara koje potpisuje države članice, a to je nedostatak realne kontrole izvršenja preuzetih obveza. Npr. Grčka, tko je znao da se zadužuju kao ludi? Nitko, pa čak ni njihov premijer kojega je prevario njegov vlastiti statički ured.  Rješenje je jednostavno, supotpisnice svih ugovora koji sačinjavaju pravnu stečevinu EU trebaju se dogovoriti oko izgleda i načina rada agencija koje će provoditi kontrolu na izvršenjem preuzetih ugovornih obaveza. Kada je Schengen u pitanju možda je strašni teroristički napad u Parizu bio kap koja je prelila čašu, te će sada napokon biti dovoljno mudrosti kod europskih vođa da sjednu za jedan stol i odrede sustav kvalitetne provedbe Schengenskog sporazuma.

*Autor teksta je Pavao Škoko Gavranović

You may also like

0 comments