Papa je jedan od najvećih poduzetnika ovoga stoljeća. Njegov profit je ljubav

Pisao sam podosta o papi Franji, prvenstveno kao čovjeku jake vjere i svojevrsnom vizionaru. Ima specifičan stil. Kao dobarom kršćaninu, siromašni su mu na srcu i pameti. Domaći ateistički lijevi novinari spremni su ga proglasiti socijalistom. Kakva zabluda! Crkva nije nastala iz ničega. Iako sam teolog i lako mogu upasti u napast zvučati kvaziteološki jer teologija da bi bila teologija mora biti izrazito jasna, teološku misao moraju razumjeti svi.

Crkva je nastala iz židovstva, prvi kršćani su bili Židovi. Tzv. judeokršćani su bili 12 apostola, Jakov, brat Gospodinov, Pavao iz Tarza, apostol pogana. Judeokršćani su bili maleni vjerski obrt koji nije našao pretjerano mjesto na bogatom tržištu sličnih obrta. Naime, u Palestini prvoga stoljeća svako selo je imalo svoju verziju židovstva. Današnje židovstvo je potomak farizejske grane. Kada se nije moglo napraviti nešto pretjerano na lokalnom židovskom tržištu, krenula je ekspanzija izvan Palestine.

Pavao iz Tarza bio je omražen od Židova zbog svoje mogućnosti da židovsku priču, a kršćanstvo je židovska priča, uspješno prenese nežidovima, što nitko drugi nije mogao. Kako je Pavao krenuo prema grčkim krajevima, kršćanstvo se nije prestalo širiti do dana današnjega. Jednostavna priča kako je Bog sišao s nebesa da bi spasio svakoga čovjeka dobro se prodaje i ljudi je vole.

U samo nekoliko stoljeća kršćanstvo je istisnulo sve ostale konkurente s vjerskog tržišta. Veliki poganski Rim odrekao se svojih kumira i stavio Hi-Ro (XP: Hristos) na svoje ambleme. Usluge koje je davala prva Crkva bile su presudne carstvu za jedinstvo. Da nije konverzije Rima, Carstvo bi se raspalo puno prije. Ovako, Rimsko Carstvo je opstalo do 1453. kada su Turci osvojili Carigrad.

Lokalne podružnice, kao Armenska crkva, Etiopska crkva i neke manje, odvajale su se i započinjale svoj vlastiti život. Poduzeće se raspalo 1054. na dva dijela. Istočno poduzeće ilitiga pravoslavlje kasnije je davalo pojedinim svojim podružnicama samostalnost u djelovanju, pa je teško govoriti o nekakvom jedinstvenom pravoslavlju, već je prije riječ o više manjih samostalnih poslovnih jedinica.

Ali zapadni dio Crkve sa sjedištem u Rimu i dalje drži zavidno jedinstvo unatoč puno većem broju podružnica. Reformacija u 16. stoljeću donijela je neke nove ideje i Zapadni dio Europe lagano se odvojio od Rima. Odnosno, iz pozicije protestanata, nije riječ o nikakvoj odvojenju, već o osamostaljenju, za protestante postoji neprekinuti kontinuitet s Crkvom iz prvih stoljeća.

Katolička crkva je preživjela i 1054. i Reformaciju. Kada su 1789. Francuzi krenuli u pustolovinu stvaranja nacionalne države i odlučili raskrstiti s Crkvom, tada su svi rekli da će katoličanstva nestati. Kada su Rusi 1945. osvojili katoličke zemlje kao što su bile Poljska, Slovačka ili Mađarska, ili pak doveli svoje satelite na vlast kao u Jugoslaviji, svi su rekli da će iz tih država katoličanstvo nestati. Ono i dalje postoji.

Činjenica je da je kršćanstvo najugroženije od dana svoga postanka i da Katolička crkva ima problema kao rijetko kada. Prethodni čelnik poduzeća Joseph Ratzinger nije najbolje shvaćao uvjete na tržištu, a baš mu ni najbolje nije bilo bistro doba u kojem se našao.

Papa Franjo izvanredno dobro shvaća u kakvom se dobu nalazi i kakvu ima konkurenciju. Tu su kvaziistočni duhovni pokreti koji su već pedesetak godina popularni na Zapadu, zatim najagresivnija mlada vjera s najjačom vjerskom propagandom (tzv. novi ateizam), a činovnici poduzeća su obrazovani za izazove ranoga 18. stoljeća. U takvom situaciji papa Franjo najbolje iskorištava poznati brand unatoč vidljivom manjku kvalitetnog svećeničkog kadra (laički kadar često je bolji od petrovaca po obrazovanju, crkveni redovi su drugi par rukava) i onu dobru staru poruku kako je Bog sišao s nebesa da bi spasio svakoga čovjeka pokušava približiti običnom čovjeku. Čisti svoje poduzeće od kriminalnih kadrova (pedofila) i traži načine da zastarjelu upravu (Kuriju) pokrene tako da ruši monopol unutar iste, jer na nekim mjestima već stoljećima nalaze se članovi jednih te istih obitelji.

Papa je kao sveti Pavao, genijalno zna prezentirati ono što nudi. Nikada nije prozborio riječ protiv poduzetnika. Protiv bogataša svakako je. Ali biti bogat i biti poduzetnik nisu istoznačnice. Papa Franjo nije libertarijanac. On nije socijalist. Ali svakako je jedan od najvećih poduzetnika 21. stoljeća. Starom umornom poduzeću daje novo lice. Nema čovjeka na kugli zemaljskoj koji s toliko malo rada, ima toliko profita. A taj profit nije novac. Već taj profit je čista ljubav.

You may also like

0 comments