Ovu osobu predsjednik Sabora mora odmah zaposliti

Od imenovanja Željka Reinera za predsjednika Sabora u medijima se ne stišava bura oko još uvijek respektiranog člana Hrvatske javnosti.  Do danas je održao jedan govor i dao dva intervjua. Iako su sva tri javna nastupa bila kvalitetna po sadržaju i formi iz dva od tri od njih javnost je ponijela ili manje bitnu poruku ili krivu poruku. Plod je kontinuirano javno sramoćenje naših izabranih predstavnika u medijima, od strane medija, te kreiranje iznimno loše slike o ljudima koji se bave najstarijom i najčasnijom profesijom, politikom.

Držim da je prijeko potrebno zaposliti nekoliko tzv. spin doktora, PR stručnjaka i osoba za odnose s medijima kako bi se prave poruke prenijele na kvalitetan način, a kako se one krive i nepotrebne poruke ne bi ni iznosile.

Krenimo od govora u Saboru kojega je nadasve obilježila umjerenost govora, skroman nastup rukama, maleni broj pokreta tijela i niz poruka koje su itekako poželjne i opće prihvatljive. Doduše u medijima je taj govor obilježila jedan rečenica, malo žalosno, ali tako je. Mediji, barem oni veliki, žive od pregleda na člancima te se teško otimanju potrebi za napuhavanjem činjenica i događaj. Rečenica u kojoj Željko Reiner daje do znanja da će “kada se steknu uvjeti inicirati promjenu imena Hrvatskog Sabora u Hrvatski državni Sabor” odjeknula je negativno u skoro svim medijima. Rečenica nije nametljiva, otvara prostor kompromisu, pa čak i ne provedbi iste ideje, ali mediji su čuli “državni Sabor” i Peđu Grbina kako inzistira na povijesnoj poveznici tog naziva s NDH. Kako god gledali na ovo pitanje jedno je sigurno, da se Željko Reiner na prvi radni dan otvorio ogromnom medijskom pritisku i pritisku suparničke strane. Stručnjak za odnose s javnošću bi jasno prepoznao takav rasplet situacije i predložio bi novoizabranom predsjedniku Sabora da izostavi tu rečenicu.

Druga problematična situacija je intervju kojega je Željko Reiner dao za Večernji list 3. siječnja 2016. godine u kojemu kroz tri pitanja objašnjava kako je to on ustvari zamislio smanjivanje plaća menadžera i bankara. On je vrlo jasno rekao da ne može, niti će smanjivati plaće zaposlenih u privatnom sektoru, ali to nije poruke koju su mediji stavili na naslovnicu. Na naslovnici se našla poruka da nije primjereno da bankar ima pet ili deset puta veću plaču od premijera. On to uistinu je rekao, ali ta rečenica tako izvučena iz konteksta većini implicira da će on na svoju ruku rješavati taj problem. Naravno kada se pročita članak postaje očito kako on želi upozoriti sve skupine u društvu na njihovu moralnu obavezu da dijele sudbinu naroda kojemu pripadaju te da to isto ostvare kroz društveni konsenzus. Nejasno je što je akademik Reiner mislio pod time i kako bi to želio postići. Valja reći kako je svaka implikacija miješanja društva i politike u poslove privatnog kapitala pogrešna te možemo sa sigurnošću zaključiti da nije bilo potrebe za iznošenjem teza vezanih uz ovu temu.

Na ovaj dio razgovora otpala su tri pitanja od njih petnaestak, taj je prostor mogao biti daleko bolje iskorišten. Kada tome dodate još dva pitanja koja se odnose na preimenovanje Sabora postaje jasno da je trećina govora otpala na tzv. “pranje” ili skidanje ljage s vlastitih rečenica. Mislio sam se ovdje osvrnuti na temu odlaska dotičnog na skijanje, ali ta je tema toliko loše obrađena u medijima bez ikakve samokritike i objektivnosti i iz čisto senzacionalističkih razloga da po tom pitanju mogu zaključiti kako se kod nas čitaju naslovi, a ne čitaju članci. To je tužno, ali svi vi koji ste pročitali ovaj članak, a vjerujem da čitate i druge, ste izuzetak od ovoga pravila koje nije generalno, ali je dominantno. Ili mi se barem takvim čini.

Zaključimo, bilo bi sasvim u redu potrošiti do nekoliko stotina tisuća kuna na kvalitetan tim ljudi koji bi kroz cijelu godinu pomago političarima u iznošenju vlastitih ideja i poruka.

* Autor teksta je Pavao Škoko Gavranović, student prava i politički aktivist

You may also like

0 comments