1. Partnerstvo utroje: SAD, Rusija i Kina
Ovo je najpozitivniji i najmanje vjerojatni scenarij, vezan uz prestanak američke agresije i pridruživanje SAD-a strateškom partnerstvu Rusije i Kine. Scenarij uključuje ukidanje antiruskih sankcija i “zajedničku odgovornost velikih sila za održavanje mira u procesu globalnih strukturnih promjena”. Sve više robe u pomorskim lukama Rusije
2. Izolacija i intervencija
Ako se američko rukovodstvo, umjesto današnje konfrontacijske linije, vrati na raniju politiku uključivanja Kine u ekonomsku simbiozu sa SAD-om, nastat će takozvana „Chimerica“ (China + America). Ako vlast u Kini preuzmu proameričke snage, Rusija bi se mogla naći u potpunoj izolaciji i izgubiti kako strane devizne rezerve, tako i vanjska tržišta. To bi dovelo do značajnog pada životnog standarda i stvaranja prijetnje euroazijskoj integraciji.
3. Izolacija i mobilizacija
„Istraživački, proizvodni, vojni, tehnički, prirodni, mineralni, intelektualni i duhovni potencijal Rusije“ će omogućiti zemlji da preživi te čak i da se razvije kroz mobilizaciju gospodarstva. „Za to će biti potreban novi kadar, kako u organima državne vlasti, tako i u biznisu“, upozorava Glazjev.
4. Američka kolonizacija
U uvjetima ekonomskih teškoća, ruska unutarnja politika će se ponovno naći pod dominacijom proameričkih snaga. S ciljem ukidanja sankcija radit će se ustupci pod pritiskom Zapada. To će isprovocirati nagli porast američke agresije sve do organiziranja „obojene revolucije“ i uspostave marionetskog režima, kao što se dogodilo 1991. i 1993. godine. Taj će režim provoditi nuklearno razoružanje i dezintegraciju postsovjetskog prostora. Rusko gospodarstvo će privatizirati američko-europske multinacionalne kompanije, a Središnja Azija će postati zona dominacije Kine. Glazjev, međutim, navodi da je promjena američke administracije povećala nade da će se okončati antiruska agresija.
5. Kineski protektorat
Ako Rusija ne prijeđe na strateško planiranje ekonomskog razvoja na temelju vlastitih izvora kredita, prava suština „strateškog partnerstva s Kinom“ će se sastojati u podređenosti ruskog gospodarstva interesima kineskog rasta, smatra Glazjev. „Ogromne kineske investicije usmjerene su na razvoj ruskog goriva, energije, agro-industrijskog i prometnog sektora, koji su reorijentirani na potrebe kineskog tržišta. Obrambena industrija se razvija u skladu s ciljevima vanjske zaštite u interesima Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti i Šangajske organizacije za suradnju. Preostali potencijal civilne visokotehnološke industrije razvijaju zajednička kinesko-ruska poduzeća. Rusija zadržava politički suverenitet, kao i ravnopravno vojno i političko partnerstvo s Kinom“, predviđa Glazjev. Kako bi se uspješno suprotstavila američkoj agresiji, kineskoj su ekonomiji potrebne ruske sirovine i energetska baza. U ovom scenariju će ruska ekonomija „postati periferija Kine“.
6. Slaba i decentralizirana
Glazjev razmatra i ‘status quo’ scenarij. U tom bi slučaju ruska ekonomija i ekonomija čitave Euroazijske unije „teško izdržale test toga da ih se vuče u različitim smjerovima pod pritiskom SAD-a i Kine, između starih i novih centara svjetske ekonomije“. Ruska bi ekonomija na koncu postala slaba i decentralizirana te bi opsluživala različite segmente globalnog tržišta, što bi stvorilo preduvjete za destabilizaciju političke situacije i prijelaz na varijenatu „američke kolonizacije“.
7. Rast BDP-a do 10 posto
Rusija će se morati ozbiljno pomučiti da se prebaci na ovu naprednu strategiju razvoja stvaranjem proizvodnje temeljene na novoj tehnologiji. U ovom bi slučaju Rusija i Euroazijski gospodarski savez mogli držati korak s Kinom. Kompenzirati trenutnu malu težinu Euroazijskog gospodarskog saveza bi se moglo samo u okviru Euroazijske integracije, stvaranjem povlaštenih uvjeta za trgovinu i ekonomsku suradnju s brzorastućim euroazijskim državama. Prvi takav sporazum, u formatu slobodne trgovinske zone, već je potpisan u Vijetnamu. Prema ovom scenariju, Glazjev predviđa rast ruske ekonomije do 10 posto godišnje.
