[vc_row][vc_column width=”1/3″]Hrvatska mora trajno primjenjivati sve mjere za primjerenu provedbu preporuka ili se bar moraju usvojiti mjere koje će uvelike omogućiti provedbu, a onda se većina preporuka mora stvarno i provesti, poručuje ravnateljica Instituta za javne financije (IJF) Katarina Ott u osvrtu na zimski paket europskog semestra Europske komisije.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]U najnovijem aktualnom osvrtu IJF-a pod naslovom “Ima li nade za izlazak iz začaranog kruga nečinjenja?”, Ott podsjeća da je i u najnovijem izvješću Europske komisije Hrvatska država s prekomjernim ekonomskim neravnotežama te je ostvarila ograničen napredak, odnosno nije napredovala u provedbi preporuka.[/vc_column][/vc_row]
“Budući da je analiza za Hrvatsku kao i obično nepovoljna, već je sama njena objava u Bruxellesu prije nekoliko dana izazvala – nažalost, kratkotrajnu – pozornost hrvatskih medija i političara. Umjesto o gorućim pitanjima prekomjernih ekonomskih neravnoteža i neprovođenju reformi, nastavilo se žustro raspravljati o Istanbulskoj konvenciji. Ta je konvencija bez sumnje značajna, ali s njom ili bez nje, ništa se u ovom trenutku bitno neće dogoditi, dok bi izlazak države iz prekomjerne neravnoteže itekako promijenio živote svih građana Hrvatske”, smatra Ott.
Podsjeća da tzv. zimski paket europskog semestra Europske komisije ukazuje na stanje cjelokupne Unije i 27 njenih članica (Grčka je izuzeta jer se nalazi u posebnom režimu potpore stabilnosti), te posebice za 12 članica (među kojima je i Hrvatska), odabranih za dubinsko preispitivanje. Zimski se paket nadovezuje na druge europske dokumente, a zemljama članicama treba poslužiti da do sredine travnja predstave vlastite nacionalne programe na temelju kojih će Komisija u svibnju predstaviti nove preporuke po državama članicama.
Na 70-ak stranica zimskog paketa koje se odnose na Hrvatsku, analizira se njena ekonomska situacija i izgledi te napredak u provođenju prethodnih preporuka. Nude se i rezultati dubinske analize i reformski prioriteti javnih financija i oporezivanja; duga privatnog i financijskog sektora; tržišta rada, socijalnih politika i obrazovanja; konkurentnosti i investicija te javnog upravljanja.
Ott: Hrvatska među “nepopravljivima”
“U svemu tome ističu se dvije činjenice: (1) Hrvatska je država s prekomjernim ekonomskim neravnotežama i (2) Hrvatska je ostvarila ograničen napredak, odnosno nije napredovala u provedbi preporuka Europske komisije”, ističe Ott.
Naime, dubinske analize odabranih zemalja članica prošle godine ukazale su na šest država s ekonomskim neravnotežama i šest s prekomjernim ekonomskim neravnotežama, dok su ove ostale samo tri “nepopravljive” države s prekomjernim ekonomskim neravnotežama, a Hrvatska je nažalost jedna od njih, podsjeća Ott, iznoseći i primjer Slovenije koja je prošle godine bilježila neravnoteže, ali se popravila i više ih nema.
Zamjećuje i kako onima koji redovito prate izvještaje Europske komisije, ovaj zimski paket ne predstavlja ništa novo.
“Hrvatskim se vladama iz dokumenta u dokument, iz godine u godinu, još od prije priključenja Uniji, stalno daju manje-više iste preporuke, a vlade ih provode aljkavo i manjkavo ili ih uopće ni ne provode”, ocjenjuje Ott.
Pritom navodi kako primjerice napretka nema kad se Vlada nije ni dotakla problema “rascjepkanosti i funkcionalne raspodjele nadležnosti lokalnih jedinica”, a napredak je ograničen kad je “novo ministarstvo pojačalo napore u prodaji manjinskih udjela u poduzećima u državnom vlasništvu i smanjilo listu poduzeća od strateškog i posebnog značaja, ali postoje značajni zaostatci u donošenju zakona kojima bi se poboljšalo upravljanje javnom imovinom i korporativno upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu”.
“Kao i brojni raniji dokumenti koje je Europska komisija upućivala i ovoj i bivšim hrvatskim vladama, i ovaj jasno ukazuje što treba poduzeti da bi se iz nema napretka i ograničenog napretka doguralo do potpune provedbe ili barem do značajnog napretka. Moraju se početi i nastaviti trajno primjenjivati baš sve mjere za primjerenu provedbu preporuka ili se bar moraju usvojiti mjere koje će uvelike omogućiti provedbu, a onda se većina preporuka mora stvarno i provoditi”, poručuje Ott.
Hoće li se Vlada trgnuti?
Pritom pita kako je, primjerice, Slovenija uspjela postati zemlja bez neravnoteža, a Hrvatska se – i dalje u društvu na sličan način paralizirane Italije i Cipra – batrga s prekomjernim neravnotežama? “Uspjela je – za razliku od Hrvatske u kojoj je napredak u provedbi ograničen ili ga ni nema – upravo zahvaljujući potpunoj i trajnoj provedbi preporuka”, ističe ravnateljica IJF-a.
Pita i hoće li se Vlada trgnuti i poslušati sugestije Europske komisije da se nacionalni program reformi i program konvergencije ovaj put izrade uz podršku Sabora i svih ključnih dionika (socijalnih partnera, regionalnih i lokalnih vlasti i udruga civilnog društva), hoće li konačno donijeti zakoni koji će i ovu i sve buduće vlade obvezivati na takve transparentnije, participativnije, pa samim time i odgovornije procedure?
Zamjećuje, naime, da je i to jedna od preporuka u kojoj nema napretka, tj. nije osnažen proračunski okvir i nisu doneseni novi zakoni – o fiskalnoj odgovornosti i o proračunu – kojima bi se trebali riješiti mnogi od postojećih problema.
“Budući da se i ova vlada – kao i manje-više sve prethodne – za svoje grijehe nečinjenja redovito opravdava nedostatkom potpore promjenama zbog njihove ‘nepopularnosti’ upravo bi uz transparentnije, participativnije i odgovornije procedure mogla pokušati tu potporu osigurati”, smatra Ott.
No, primjećuje i kako je već sredina ožujka, a nacionalni program reformi i program konvergencije trebaju Europskoj komisiji biti predstavljeni već sredinom travnja (po hrvatskom Zakonu o proračunu do kraja travnja?!), pa postoji bojazan da će se, kao i lani, ti programi već gotovi, bez ikakve mogućnosti rasprave i utjecaja, u Saboru predstaviti tek krajem travnja.
“U tom slučaju ‘ključni dionici’ još jednom neće imati nikakvog utjecaja na program reformi, pa će time moći opravdavati nedostatak interesa i posljedično nepodržavanje reformi, a Vlada će nepoduzimanje reformi moći opravdavati nedostatkom podrške. I svi će se umjesto tim, za život svih nas najvažnijim pitanjima, i dalje moći iscrpljivati prijeporima oko Istanbulske konvencije, koju je malo tko vjerojatno i pročitao. No, čita li itko i izvještaje Europske komisije?”, zaključuje Ott.
