Okreće li se Hrvatska konzervativnoj revoluciji?

I nakon predstavljanja programa Tihomira Oreškovića u Saboru ostaje niz neodgovorenih pitanja. Nije jasno u kojem će smjeru ići zbrinjavanje izbjeglica, a sastav ministarske momčadi je produbio svjetonazorski sukob.

Iako su mediji saborsko predstavljanje programa mandatara za sastavljanje vlade Tihomira Oreškovića najavljivali kao malu revoluciju, i to zbog fascinacije PowerPointom u kojem je napravljeno, sam je program malo koga „oborio s nogu“. I pri tom se čini da je to tek manji dio problema, jer je dan ranije velik dio javnosti izuzetno oštro reagirao na popis ministara koji je mandatar objavio nakon tjedana pregovora i 60 razgovora koje je obavio, kako kaže, s najboljima od najboljih.

Može li bivši visokopozicionirani obavještajac Josip Buljević, čiji su ljudi zlostavljali novinarku Helenu Puljiz i vrbovali je da radi za njih, biti ministar obrane? Treba li nam registar domaćih izdajnika koji predlaže budući ministar branitelja Mijo Crnoja. I zašto je povjesničar Zlatko Hasanbegović, čovjek koji tvrdi da hrvatska država nije nastala na antifašističkoj borbi, stavljen na čelo siromašnog Ministarstva kulture s kojim do sada nije imao dodirnih točaka? Ova su se teme koje i inače dijele građane iz medija i sa društvenih mreža preselile u sabornicu u kojoj se je, nakon PowerPointa dogodilo još jedno „čudo“ – mandatar nije odgovarao na pitanja zastupnika.

Lijevi dio javnosti je već zaključio kako je riječ o nastavku konzervativne revolucije koja će dokidati ljudska prava i osvećivati se neistomišljenicima. „Argumentiraju“ to i s bivšom časnom sestrom Bernardicom Juretić koja bi trebala preuzeti resor socijale. No politolog Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti, kaže da iz svega ne može to potvrditi. „Ako govorimo o Hasanbegoviću, ne čini mi se da je to nastavak konzervativne revolucije. Očekivao bih da na tom i nekim drugim mjestima budu ljudi koji zagovaraju konzervativne vrijednosti, bez obzira radilo se o pravima seksualnih manjina, pravu na pobačaj i slično. Ali dobili smo prijedlog koji ide protiv ideje utemeljitelja HDZ-a, Franje Tuđmana, koji je antifašizam vidio u temeljima hrvatske države. Ovaj čovjek negira antifašizam, a to nema nikakve veze s konzervativnom političkom ideologijom“, govori Šalaj za DW. Kaže, takav bi se stav mogao označiti s nekim drugim nedemokratskim ideologijama pa mu nije jasno što to HDZ sa ovim odabirom želi poručiti. „Konzervativizam je legitimna politička ideologija, a ovaj prijedlog izlazi iz okvira pluralnih demokratskih političkih ideologija.“

Sudeći prema oštroj saborskoj raspravi o Oreškovićevom kabinetu i programu, a koja se je koncentrirala na ustaše i partizane, teško je za pretpostaviti kako će ovakva vlada pridonijeti smirivanju ideoloških sukoba unutar hrvatskog društva. Odgovornost, smatra politolog Šalaj, moraju preuzeti šefovi HDZ-a i Mosta Tomislav Karamarko i Božo Petrov. „I danas smo vidjeli da Orešković ne želi odgovarati na takva pitanja. Očito je da se on u njima ne snalazi dobro. To je upitno, ali recimo da će se on baviti gospodarstvom.“ Šalaj zato kaže da Karamarko i Petrov moraju istupiti i reći da postoje neke granice izvan kojih se ne može izaći. „Možemo se dijeliti na liniji konzervativizma, liberalizma, socijaldemokracije ili štogod, ali temeljne postavke liberalne demokracije se ne smiju dovoditi u pitanje i tu poruku moraju poslati Karamarko i Petrov, ali i tražiti od svih koji su u vladi da se na taj način ponašaju.“

Mandatarova prezentacija programa ostavila je brojna otvorena pitanja; ponajviše kada je riječ o vanjskoj politici, odnosima sa susjednom Bosnom i Hercegovinom te upravljanja migrantskom krizom. Lidija Knežević, glavna urednica portala Obris (Obrana i sigurnost), za DW kaže da se iz netransparentnih pregovora Mosta i Domoljubne koalicije ne može zaključiti što je politika buduće vlade kada se govori o migrantima i sigurnosnim izazovima. „Ta se pitanja, kao i neka druga, povlače sukladno tome što je do sada HDZ govorio. Što o tome misli Most, nije nam poznato.“ Knežević napominje da će biti zanimljivo vidjeti hoće li se stavovi Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane poklapati kada se bude izrađivala Strategija nacionalne sigurnosti, budući da prvo ministarstvo drži Most, a drugo HDZ. U dostupnim smjernicama se neprestano navodi koncept domovinske sigurnosti koja se često navodila i u kampanji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Stoga, moglo bi se zaključiti da će glavnu riječ na ovom području voditi HDZ. „Iz smjernica koje je predstavio mandatar Orešković, ne možemo puno zaključiti. A ne znamo ni stavove novog ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića“, zaključuje Knežević.

Konačna Oreškovića lista ministara pokazala je kako su neka imena, a s kojima se u postizbornom pregovaranju licitiralo, precrtana. Osobe koje su kroz medijske nastupe već sebe predstavile kao ministre, sada su, čini se, izigrane i ponižene pa i ne čude ostavke na stranačke funkcije koje su se dogodile jučer i danas. „HDZ i Most od nužde prave vrlinu. Oni su morali jedni drugima pristati na takav pregovarački proces, ali to međusobno pravo veta je bilo vrlo čudno. Sada imate povrijeđene taštine i ljude kojima su mjesta obećana, a nisu ih dobili. To je prouzročilo i još će prouzročiti ozbiljne podjele u Mostu i HDZ-u“, kaže nam Šalaj. Vlada, zaključuje ovaj politolog , ne proizlazi iz nekog jasnog političko-ekonomskog programa, već je rezultat neobičnog pregovaranja i kompromisa. „Ona je eksperiment rijetko viđen u suvremenim demokracijama. Naravno da svi želimo vladi dobro, jer će tada biti dobro svima. Ali, moralo bi se dogoditi čudo da ova vlada može kvalitetno raditi svoj posao.“

You may also like

0 comments