Odorčić: U Hrvatskoj nije moguće pomiriti konzervativizam i liberalizam

Unutar hodnika koncertne dvorane Lisinski, u vrijeme održavanja Sabora HDZ-a, za poznavatelje prilika u toj stranci, a baš su nekako uvijek to popularno rečeno kuloari, predvorja, u kojima se mogu čuti pouzdane informacije – o budućim političkim prilikama i neprilikama.

Odmah nakon Sabora stranke, održanog 28. svibnja ove godine, HDZ se strukturalno svrstao, ne samo marketinški, tamo gdje i pripada – strankama desnice.

No, nekako, baš ga se uporno gura, što se sada događa po drugi put, umjetno – u politički centar. Još 2002. godine tako je isto bila počinjena šteta, kada je stranku preuzela opcija koja je tada podržavala Ivu Sanadera, kao što sada podržava Plenkovića, u nešto izmjenjenom sastavu. U dvorani su se za vrijeme Sabora odvijale dvije bitne stvari; jedna “javna”, a druga “tajna”.

Javna je poslana poruka izaslanika XVII. Sabora HDZ-a hrvatskoj političkoj javnosti,a koja oblikuje javno mnijenje, putem glasova koje je osvojio Zlatan Hasanbegović, za izbor člana predsjedništva. Ona pak, druga, „tajna“, kuloarska, malo tiša, otkrila se u blizini press rooma, ili bolje rečeno “iza ćoška” iste. Nekadašnji Tuđmanov ministar unutarnjih poslova, Ivan Jarnjak, koji je svojevremeno razočarao Tuđmana, što je još blago rečeno, dopustivši prosvjed 101-ice, za vrijeme liječenja predsjednika Tuđmana u SAD-u, Walter Read.

Isti taj Jarnjak je novinaru s kojim je prisno pričao, iza ćoška novinarske sobe, rekao kako “Očekujemo, ili u kontekstu – kako postoji velika vjerojatnost da Povjerenstvo za sukob interesa optuži Karamarka. U tom slučaju, Karamarko će odstupiti s mjesta predsjednika HDZ-a. A kako će stranku preuzeti Milijan Brkić, kao prelazno rješenje, jer on nema osnove ostati, a pritisak se može vršiti po tri točke.

Kao prvo, trebao bi prvo ponovo diplomirati – što god to značilo. Kao drugo, usporedba njega i prvog predsjednika stranke dr. Franje Tuđmana je teško moguća po intelektualnim sposobnostima, a kako je moguća s tada aktualnim predsjednikom, Karamarkom, ostalo je nejasno, ali priča ide dalje…  Kao treće, zaključak je da pritisak treba izvršiti po tim točkama kako Milijan Brkić ne bi ostao trajno ili trajnije rješenje. Naime “oni”, (tko god oni bili, op.a), boje se, da kada Milijan Brkić dobije stvarnu moć, a koja proizlazi iz mjesta predsjednika HDZ-a, kako će reagirati i nositi se s njom.” Gospodin Jarnjak završio je svoju priču s činjenicom kako ratovi počinju ili zbog ljubavi, ili zbog novca.

Događaji koji su uslijedili nakon 28. svibnja su javnosti već dobro poznati. Iako prisutan na Saboru stranke, Tihomir Orešković, premijer kojega je doveo Tomislav Karamarko mijenja stav i traži od njega da odstupi. Isto odstupanje traži, samo malo kasnije i Milan Bandić, a koji je na tom istom saboru stranke, baš kao i aktualni premijer Tihomir Orešković, “zaradio” gromoglasan aplauz publike, davši bezrezervnu podršku Tomislavu Karamarku, odnosno “dragom Tomici”.

Kako je krenuo lov na predsjedničko mjesto u HDZ-u, ime jednog, a za sada, otpadajući jedan po jedan, odustajući od predsjedničke utrke, protutnjalo je eterom jedno jedino “čvrsto” ime: Andrej Plenković. Ali, što god se govorilo u javnosti, on nije HDZ-e, Plenković, kako god bilo, nije “ono” i “to” što članovi i glasači HDZ-a zapravo žele. Malo bi “fakina, pa uljudnog diplomatu, “napeglanog” pristojnog čovjeka koji bi mogao “uljuditi” HDZ.

Svjestan je toga Plenković, koji ništa ne prepušta slučaju, pa je tako i sve moguće, kao i različite kombinacije parova. Plenković je, svojevremeno, koketirao s HNS-om, sve dok se nije “razišao” s Vesnom Pusić, a pod njedra ga je primila Jadranka Kosor. Ali, kako bilo, koncem prošlog tjedna Plenković i Stier su kontaktirali Zlatana Hasanbegovića i ponudili mu mjesto zamjenika predsjednika…

Hasanbegović ima veliku podršku članova HDZ-a jer se izjašnjava kao i oni, što je po nekima veliki marketing HDZ-u, jer deklarirana “Hrvatina”, i još ponešto, čega se Europa grozi, a u Hrvatskoj je, naučenoj na ekstreme, posve normalno – dok je po drugima – i te kako veliki krimen.

Hrvatska demokratska zajednica je stranka desne provenijencije. Desni centar je termin koji se upotrebljava za koalicijske Vlade sačinjene od stranka desnice i stranke centra, a u manjem dijelu za ideološki obrazac. U svakom slučaju ako se i koristi u HDZ-u ne stanuje. Jel’ u Hrvatskoj moguće pomiriti konzervativnu i liberalnu ideologiju, ja mislim da nije, isto tako nije moguće da je HDZ stranka „desnog centra“.

Autor je Alan Odorčić

You may also like