Odgovor Bakića Ladislavu Tomičiću

Oko Agrokora je velika zbrka u kojoj mnogi love u mutnom kako bi progurali svoje agende. Puno je neistina, a neke su ridikulozne i nerijetko usmjerene na diskreditaciju onih koji se ne uklapanu u propagandu autora. Ideologija tu igra jaku ulogu, a mislim da je u kombinaciji s ekonomskim analfabetstvom to opasno loš koktel. Neki pak koriste medijski prostor za osobne pakosne obračune, a neki i za prizemne interese.

Recimo, tako su i meni pripisali da sam ‘snažno zagovarao preuzimanje Podravke od strane Agrokora’, vezano na ovaj moj tekst. Naravno, niti blizu — ta opcija uopće nije bila na stolu.

Radi se u tekstu u kojem govorim kako je u neprivatiziranim društvima uništena ogromna vrijednost (oportunitetni trošak). Konkretno, u ovom slučaju, ona se najbolje ogleda kroz cijenu dionice Podravke koja je nakon 20 godina manja nego cijena po kojoj je 1997. Agrokor iskazao namjeru preuzimanja, iako je u međuvremenu sanirana novcem budućih hrvatskih umirovljenika zbog kolosalnih gubitka u aferi Spice! Podravka je upravo sinonim za propuštene prilike (vjerujem da će pod novom upravom biti bolje), a usporediti ju treba s Jamnicom i Ledom danas i te iste 1997. (što god mislili o Todoriću). Ili PIK Vrbovec.

Oportunitetni trošak je teorijski jednostavan, ali u stvari težak za razumjeti mnogima. Ipak, ovdje se radi o težem, o analfabetstvu jer autor brka (ne)uspjeh Agrokora, Ivice Torodića i operativnih kompanija Agrokora.

Za daljnju ilustraciju, usporedimo neprivatiziranu Podravku s npr. Atlanticom. Ovaj grafikon prikazuje prihode od 2003. do 2015. (za 2016. se donekle promijenilo, ali da sada ne crtam iznova):

Krasan primjer je ovdje i neprivatizirana Petrokemije, čiji problem je Agrokor aktualizirao, a to je najveće hrvatske industrijske katastrofe, i kako Index kaže gdje je propalo 2,4 milijarde naših kuna (na što ćemo se vratiti kasnije).

Drugo, neistina da sam rekao da je Agrokor tvrtka svih građana. Upravo suprotno, što možete vidjeti u ovom tekstu: Agrokor tvrtka svih građana Hrvatske? u kojem se objašnjava baš ekonomska abeceda.

Jučer je pak i Novi list objavio ridikulozan tekst Možemo li zamisliti što bi bilo da smo slušali Bakića, koji perpetuira istu temu, ali na još promašeniji način.

Razni ekonomski nepismeni ljevičari – prelijeni da ‘klik’ i provjere o čemu se radi – prenose to po Facebooku, ‘jer im se naslov uklapa u agendu’, a naravno sada pogotovo zbog uspjeha STEM revolucije (kao samo zadnje akcije u našem višegodišnjem programu), što ih naročito pogađa.

Nake takve retrogradne ljevičare (to naravno nisu svi ‘ljevičari’, nego samo one koji sami sebi dolaze s desna) zovem i trash-marksistima. Naime ‘trash’ jer im se ideologija sastoji od frazetina iz Komunističkog manifesta koje su čuli iz treće ruke, a ta ‘ideologija’ im je samo maska za hapanje sinekura, uhljebura ili kakvo drugo monetiziranje ‘sa strane’ – mrze kapital, ali vole novac. Njihova logika je ‘čim gore, tim bolje’, i naročito ih ljuti da netko tko je poduzetničkim poduhvatima zaradio novce, i to u jako ‘društveno korisnim djelatnostima’ (kako oni vole reći) – zapošljavanju, na koncu donira milijune, i to gdje? U edukaciju, pružajući jednakost prilika, ono rijetko iz socijaldemokratske agende što je još preživjelo. Tako im se ruši njihov ideološko primitivni svijet baziran na retrogradnom socijalizmu gdje je igra ‘sume nula’, ‘ako netko ima drugom je uzeo’, a zavist je glavna moneta i ‘kapitalisti’ su zli jer su drugom uzeli.

Vratimo se na gornje tekstove. Koliko god pokušao, ne mogu zanemariti činjenicu da je autor gornjih tekstova o meni isti, a i jedan od glavnih korifeja propadalačke strategije Petrokemije stanoviti Ladislav Tomičić, pa sam se zapitao da li i oni ima neku agendu?!

Našao sam zanimljive poveznice! Najprije, on je dugogodišnji predsjednik udruge Lupiga koja ima svoj medij s kojeg dolaze tekstovi kao gore i izraziti dobitnik medijske strategije lijeve vlade, kojem je odjednom presušila kesa u toj udruzi. Pogledajte kako su mu prihodi pali u 2016. (kad se još velikim dijelom trošilo dodijeljeno u 2015.) i naročito 2017. — presušilo!

Kao što sam više puta objašnjavao (to je možda i pogodilo ovog autora), medijska kontrola od strane neuspješne lijeve vlade se provodila tako da su se financirali neki agresivni rubni lijevi mediji, kroz koje su gurane teme o ‘propasti kapitalizma’, ‘krizi svijeta’ itd. ,a koje su bile preuzimane od strane njihovih istomišljenika poraspoređenima u mainstream medijima, a sve u svrhu nametanja teze kako je ‘kriza u Hrvatskoj uzrokovana krizom u svijetu’ i stoga se ne moraju provoditi reforme: ‘nije do nas’. Time je bio čvrsto betoniran anti-reforsmki kurs, koji je ipak nekima bio jako poželjan.

Tako je Hrvatska čvrstom anti-reformskom politikom zabijena u 6-godišnju krizu, a da ste još 2013. pitali tipičnog Hrvata, vjerojatno bi vam rekao da je ‘velika kriza u svijetu’ (koji je iz te krize izašao još 2009.-2010.).

Mnogi ideološki zaslijepljeni mediji i novinari lako moguće nisu bili ni svjesni te agende, naprosto su uživali u novcu i ‘slobodi’ (ovdje se usput pokazuje kako ‘nezavisni’ mediji koje financira Vlada nisu nezavisni, nego baš od Vlade zavisni).

Vjerujem da je lutanje i ovog autora posljedica ideološke zasljepljenosti, što možete lako vidjeti iz toga kako se u gornjem tekstu iz Novog lista zabada u ‘klausovštinu’, a u ovom degutantnom tekstu Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi, možemo vidjeti da autor veliki obožavatelj g. Klausa iz Petrokemije, ‘mrzitelj’ privatizacije i jedan od korifeja zadržavanja statusa quo. Devatirajuće posljedice za Petrokemiju, državu i građane možete vidjeti na linkovima gore. Inače, ovaj autor nije usamljen u stavovima, recimo srpske Novosti su ushićeno tvrdile da je Petrokemija zadnja oaza socijalizma.

Za tag ‘križanac’ tekst sam prvi put i tužio neki medij jer je baš degutantan (i, naravno, dobio).

MEĐUTIM, dolazimo do još zanimljivije poveznice u slučaju Petrokemije, a to je potplaćivanje novinara. Ovdje se ponosno o tome hvali sam sindikalni vođa Klaus, uz razdragano prisustvo ovom novinaru povezane osobe! Za ne povjerovati!! Naravno, ne želim reći da je novinar Ladičić ili njemu netko blizak za to primao novac, možda rade to što rade baš iz čiste ideologije, ili tko zna zašto. U svakom slučaju, oko Petrokemije je bilo i drugih zanimljivih ilegalnih plaćanja, pogledajte samo ovaj manji kazneni slučaj gdje je isti sindikalni povjerenik kao član NO dobio ilegalna primanja upravo od onoga koga je trebao nadgledati!

Oko ovih izjava o potplaćivanju novinara, jako je zanimljivo kako kolegica novinarska sve sa smiješkom prati, iako je vjeorjatno to slučaj za DORH. Pa nisu to valjda tako normalne stvari u tim krugovima da se nitko ne uzrujava? Tko su ti novinari koji su dobijali novce?

Na ovom primjeru možemo krasno vidjeti kolika je zbrka, ekonomska nepismenost, skrivene agende u slučaju Agrokor. Vjerujem da se neistine koje iznosi ovaj novinar, nažalost koristeći i platformu svog poslodavca za kojeg vjerujem da nije upoznat s cijelom stvari, uzrokovane osobnom pakošću zbog gornjih slučajeva (mog pisanja o agendi lijevih rubnih medija i članka iz Novog lista i Petrokemijom) ili teškim ideološkim ograničenjima – a ako ovakvi ‘nezavisni’ (u smislu udruga mu je od vlasti zavisna) novinari imaju takve agende, promislite onda kako je s ostalima!

S druge strane, čini mi se da je danas u mainstream medijima situacija znatno bolja. Od svih novinara s kojima sam pričao o Agrokoru imam dojam da se iskreno trude razaznati što se događa u cijeloj toj kompliciranoj priči i ne pokušavaju nametnuti svoje agende (a mnogi su me kontaktirali, pa znam). Iako sam kritičan prema histeriziranju oko ‘sistemskog rizika’, utjecaja na RH, to nije agenda medija nego su u kontekstu značajne teme, a vrlo malo informacija, bili zavedeni histeriziranjem jedne skupine dobavljača koji su prikrivali stvarne razloge te dreke.

Što se tiče Agrokora, naravno da on u konačnici može uzrokovati opći gospodarski pad (ali i dalje vjerujem da neće). Moje rezoniranje je od početka bilo da kriza Agrokora neće jako utjecati na cijelu Hrvatsku jer:

  • postoji dovoljno racionalnih aktera koji su zainteresirani za očuvanje vrijednosti u koncern
  • svjetska tržišta kroz glavni parametar, premiju na rizik RH, uopće ne reagiraju
  • imamo snažan rast BDP

You may also like