[vc_row][vc_column width=”1/3″]LNG terminal ide dalje.[/vc_column][vc_column width=”2/3″] Upravni sud u Rijeci objavio je nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, odnosno okolišne dozvole za zahvat uvođenja faze plutajućeg LNG terminala na području Omišlja, priopćeno je u ponedjeljak s tog suda.[/vc_column][/vc_row]
Riječ je o predmetu u kojemu su Primorsko-goranska županija, Općina Omišalj, udruge Zelena akcija i Zelena Istra tužili Ministarstvo zaštite okoliša i energetike radi ocjene zakonitosti rješenja iz travnja 2018. kojim je, na temelju procjene utjecaja na okoliš, ocijenjeno da je namjeravana izmjena zahvata, uvođenje faze plutajućeg terminala za prihvat, skladištenje i uplinjavanje ukapljenoga prirodnog plina u Omišlju, prihvatljiva za okoliš, uz primjenu mjera zaštite okoliša i provedbu programa praćenja stanja okoliša.
Ministarstvo je rješenjem naložilo nositelju zahvata, tvrtki LNG Hrvatska, provedbu 97 mjera zaštite okoliša i 20 mjera praćenja stanja okoliša. Kako navode sa suda, ukupno tri tužbe četiriju tužitelja, kojima se osporava isto rješenje, spojene su u jedan predmet, a zainteresirana strana u sporu je LNG Hrvatska. Pisani otpravak presude strankama će biti poslan u roku od 15 dana, u njemu će biti sadržani cjeloviti razlozi za presudu, a stranke imaju pravo žalbe Visokom upravnom sudu RH.
Sa suda navode da se u tom sporu ne odlučuje o drugim elementima cjeline zahvata ni o ostalim pitanjima vezanima uz zahvat, nego samo o zakonitosti okolišne dozvole u odnosu na plutajući dio terminala. To je jedna od više dozvola za takve zahvate, a iduća, ne i posljednja, jest lokacijska dozvola protiv koje je upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci pokrenut u prosincu 2018.
U priopćenju se objašnjava da predmet tog spora nije usklađenost planiranog zahvata s prostornim planovima, nego će se o tome odlučivati u postupku izdavanje lokacijske dozvole, te da je sud utvrdio da je osporavano rješenje doneseno u skladu s valjanim propisima kojima su propisane mjere zaštite okoliša.
U priopćenju također stoji da u razdoblju od prvog ročišta za raspravu 26. studenoga lani, a ni na današnjem ročištu stranke nisu iznosile bitno nove navode ni prijedloge, a dokazni prijedlozi stranaka nisu ocijenjeni relevantnima za rješavanje spora pa je sud odlučio danas zaključiti raspravu.
Navodi se da je praksom, primjerice rješenjem Ustavnog suda iz 2014. u tzv. predmetu Plomin, potvrđeno da ocjena usklađenosti s prostornim planom ne čini sastavni dio ocjene zakonitosti okolišne dozvole, nego se ona utvrđuje u drugim postupcima.
U nastavku je naveden tijek upravnog postupka i spora. Upravni postupak u ministarstvu pokrenut je u rujnu 2017. zahtjevom LNG Hrvatske za procjenu utjecaja na okoliš u vezi s izmjenom zahvata. U prvoj fazi riječ je o plutajućem LNG terminalu, koji se sastoji od broda, pristana, pomoćnih objekata i postrojenja. Nije predviđen istodobni rad plutajućega i kopnenog terminala pa bi prva faza bila u funkciji do završetka izgradnje i puštanja u rad kopnenog terminala u drugoj fazi. Dok se brod ne ukloni, nema početka rada na kopnu.
Upravni spor pokrenut je lani i svibnju, a prvo ročište održano je 26. studenoga. Prigovori tužiteljâ odnose se na: (ne)usklađenost s prostornim planovima, prigovore vezane za ekološku, energetsku i estetsku komponentu, mjere za smanjenje rizika na moru, sudjelovanje zainteresirane javnosti, da se radi o novom projektu i zahvatu, a ne o izmjeni prvotnog zahvata, (ne)cjelovitost studije utjecaja na okoliš, varijantna rješenja, utjecaj kloriranja na more i stvaranje pjene, utjecaj na more, zrak…
Iz suda još napominju da pokretanje upravnog spora na Upravnom sudu ne odgađa izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku te da je u predmetima u kojima osporavani akt ne čini neposredni temelj za izvršenje, poput ovog, ustaljena praksa da sud svojom odlukom ne odobrava odgodni učinak tužbe.