Analiza predizbornih programa: Očekuje se završetak nacionalističke dominacije (slučaj INA-MOL)

Politički programi nam se konačno objavljuju. Kolike su istosti a kolike razlike? Generalno gledano, velike su istosti jer se mnoge stranke obraćaju (gotovo) svima. To se zove populizam.

S druge strane, marketing nas uči da je potrebno stvoriti ciljane skupine i prema istima definirati policy poruke. To je čak složeniji posao nego se tek prozvati liberalnom, socijalistom, konzervativcem i sl. Ideološki pojmovi su manje važni od preciznog profiliranja smjera javnih politika (ako ne i provedbenih detalja). Također, zabrinjavajuće je da stranke koje su u predizbornim koalicijama nemaju sada u kampanji objavljene svoje samostalne programe. Znači li to su da koalicije imaju iste stavove? Obveza objave programa je jedan nužni minimum pred očima javnosti koja ima poreznu obvezu financirati parlamentarne stranke.

Centar za javne politike i ekonomske analize i Lipa – Udruga poreznih obveznika pokrenuli su Politički kompas – upitnik prema strankama da same ocijene svoje stavove prema ekonomskoj slobodi i to prema precizno zadanim policy alternativama. Ideja nam je da stranke potaknemo da počnu zagovarati stvarne teme o kojima ovisi naša budućnost. Upitnik je složen upravo kako bi se uočile razlike među strankama. U demokraciji građani žele alternative. Ako su svi (skoro pa) isti, onda demokracija nema smisla – jer nekih malih razlika je bilo i u jugoslavenskoj komunističkoj partiji.

Politički programi će se moći objektivno ocijeniti tek kad ih svi ozbiljni akteri objave. Treba očekivati precizne stavove, operativne ciljeve i konkretne mjere za strukturne reforme. Premda su razlike potrebne, dobro je da se svi dogovore oko minimalnog zajedničkog nazivnika u gospodarskoj politici – da svi želi tržišno gospodarstvo, sve sukladno članku 49. Ustava. Ako tu ikoja stranka promaši, ispast će (kao i često do sada) da nije domoljubna. Zato se svi moraju pažljivo odnositi prema Ustavu, pa čak i onim slobodama koje su brisanom prostoru, ali su jedini zdravi preduvjet opstanka gospodarstva i stvaranja radnih mjesta. Dobro je očekivati da stranke prestanu s tradicionalnim navikama kao što je stvaranje potajnih borbenih lista za lansiranje svojih specijalaca u državne tvrtke. Neki su bili uspješni u tom koruptivnom biznisu, ali je zato Europska komisija negodovala. Od političkih programa se očekuje da označe završetak nacionalističke dominacije politike nad gospodarstvom (od INA-MOL slučaja na dalje).

SDP-ova i HDZ-ova koalicija će svoje programe gledati kao suprotstavljene. SDP ostaje socijaldemokratski, ali očito i njegovi partneri iz to prihvaćaju, pa možemo govoriti o istostima. HDZ se ponovno ima priliku konačno profilirati u kršćansko-demokratsku opciju sa ekonomski umjerenije liberalnim programom za socijalno tržišno gospodarstvo. Ipak, iskustvo nam pokazuje barem slične politike i strašljivo odgađanje dubinskih strukturnih reformi. Sve ono bitno je ionako odrađivala Europska komisija kroz Nacionalni program reformi oko kojega će se morati postići konsenzus. Ordoliberalne preporuke njemačkog ifo instituta mogu svima poslužiti kao dodana vrijednost i prostor za konsenzus. Most ima prostor da još jače zagovara reforme, ali ne bilo kakav reformistički populizam – nego slobodnotržišne reforme. Stoga se isti treba konsolidirati i profilirati svoju ideologiju (možda kao oblik liberalnog konzervativizma). Hrvatska konzervativna stranka već ima definirane stavove. Stranka Pametno je već objavila ekonomski liberalni program za deregulaciju i rasterećenje gospodarstva. IDS se fokusira na regionalnu decentralizaciju. Među ostalima, nudi se dosta socijalističkog raja već ovdje na zemlji. U svakom slučaju, neka svatko objavi program prema svojim uvjerenjima (čak i ako je u koaliciji) pa neka birači odluče. Nećemo reći da su svi isti, ali da ima temelja za vjerovati u to – ima – sve dok se ne dokaže suprotno.

Autor je Daniel Hinšt, analitičar Centra za javne politike i ekonomske analize