Obućina: Zbog prirodnih resursa, Iran nije u velikoj krizi, ali…

Prošloga tjedna su sankcije Iranu bile ključan čimbenik na naftnim tržištima. Iran već neko vrijeme koketira sa izvozom ugljikovodika Kini
Zbog toga smo porazgovarali s  Vedranom Obućinom, pročelnikom Studijske grupe za Tursku i Bliski istok Instituta za europske i globalizacijske studije. Pitali smo ga o američkim sankcijama Iranu, stanju nuklearnog programa i izvozu ugljikovodika u Kinu i Indiju.

Razgovarao: Ivan Brodić

“Nove američke sankcije i američko traženje međunarodne potpore u tim sankcijama, dakako, imaju velik politički učinak na vladu predsjednika Hasana Rohanija. U prvoj godini njegovog drugog predsjedničkog mandata dvama ministrima je izglasano nepovjerenje u parlamentu, a jedan od njih je i ministar gospodarstva, što jasno govori gdje leži najveći interes. Sve su veći pozivi na opoziv cijele vlade, zajedno s predsjednikom, ali Vrhovni vođa Ali Hamenei je uvijek bio sklon tome da se mandati održe do kraja, te da se ne dopušta prilika za političku krizu u zemlji. Iran je na području unutarnje politike na prekretnici. Reformisti se ne mogu okupiti u jaku političku snagu, umjerena struja je trenutačno na vlasti ali pod velikim kritikama, dok su konzervativci u raskoraku između starijih konzervativaca i mladih snaga koje nastoje preuzeti državne institucije. Ne treba zaboraviti niti na jačanje populizma. Ekonomski je Iran u složenoj situaciji zbog divljanja nacionalnog tečaja rijala, snažnog rasta crnog tržišta, kao i posljedica dugotrajne korupcije i nepotizma u javno-privatnim poduzećima. Zbog prirodnih resursa, Iran nije u velikoj krizi, ali treba mu vremena i dovoljno jamstava od međunarodne zajednice kako bi se vratio na gospodarsku putanju punu optimizma kakvu je utanačio predsjednik Rohani u prvom mandatu”, rekao je Obućina na pitanje kakva je politička i sekonomska situacija u Iranu obzirom na američke sankcije.

U kojem je stanju nuklearni program s obzirom na novu situaciju?

“On najviše ovisi o Europi. Unilateralnim povlačenjem iz međunarodnog ugovora, Sjedinjene Države su pokazale da ne mare za međunarodno pravo i međunarodno preuzete obveze, ali postoje države koje drže do svog imena, među kojima su i članice Europske Unije. Mislim da je odluka Bruxellesa za davanjem jamstava Iranu i nastavak nuklearnog dogovora dobra i da pokazuje kako se Europi može vjerovati. Ta odluka je zapravo bila ključni upitnik kamo se Europa svrstava – vidi li EU u sebi međunarodnog donosioca odluka ili izvršioca odluka bilo koje velike sile. Prema izvještajima IAEA, Iran se drži dogovora nuklearnog sporazuma, te proizvodi nuklearnu energiju prema uvjetima koje međunarodne agencije nalažu. Kao i prije, tako i sada, ne možemo govoriti o nuklearnom oružanom programu Irana, jer nemamo jasne i nedvosmislene podatke o tome – kao što nemamo niti podatke o nuklearnom vojnom programu Izraela, Saudijske Arabije i nekih drugih zemalja Bliskog istoka za koje se tvrdi da skriveno razvijaju nuklearno oružje.”

Na naftnim tržištima smanjenje iranskog izvoza na Zapad je značajniji čimbenik. U plinskom poslu, zapadne kompanije napuštaju Iran. možda je najzvučnije ime Total. Na veliko se priča kako će Iran zbog toga okrenuti Kini i pokušati trgovati naftom i plinom u juanu. Hoće li to nadomjestiti europsko tržište i kolika je razmjena sada sa Kinom?

“Energetska suradnja Irana i Europe nikad nije bila velika, niti je to sada. Iranu je Europa svakako zanimljiva kao tržište, ali još više je Iranu važno tursko, rusko, indijsko i kinesko tržište. Potrebno je naglasiti kako Iran pokušava već godinama sagraditi kvalitetne plinovode i naftovode prema Iraku i Pakistanu. Indija ulaže u iransku luku Čarbahar na Omanskom moru kako bi u bilo kojem trenutku imala dovod energije iz Irana. Ipak, konzumacija iranskog plina je i dalje premala da bi se govorilo o nekom velikom i dugoročnom “spasu” iranske energetske industrije, a time i iranskoga gospodarstva. Da je Indija značajno zainteresirana za Iran pokazuje i odluka američkog Kongresa da se razmisli o davanju dozvole Indiji za uvoz nekih segmenata iranskih proizvoda. Kina je druga velika azijska sila koja odgovara Iranu za prodaju energenata, kao što je to bilo u posljednjih dva desetljeća. Ovdje valja sagledavati iranske odluke u vidu želje za pristupanjem Organizaciji za šangajsku suradnju, koja je koliko politička i sigurnosna, tako i gospodarska organizacija, a Kini je Iran zanimljiv i kao ogranak Puta svile i Pomorskog puta svile, odnosno kao izlazak srednjoazijskim državama na topla mora. Odlazak Totala, unatoč jamstvima francuske države, dovoljno govori o jačini američke prijetnje, ali očito i o interesima Totala u drugim dijelovima svijeta, gdje ne želi imati američku državu kao konkurenciju. Total je svojom odlukom izgubio milijarde, ali je možda dobio negdje drugdje”, rekao je Obućina u razgovoru za Energypress.

You may also like

0 comments