[vc_row][vc_column width=”1/3″]Prošloga tjedna stupile su na snagu američke sankcije naftnom sektoru Irana, uz neke izuzetke. Potencijalno, to bi moglo biti veliki izazov za naftna tržišta.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Zbog toga smo porazgovarali s Vedranom Obućinom, pročelnikom Studijske grupe za Tursku i Bliski istok Instituta za europske i globalizacijske studije.
Razgovarao Ivan Brodić[/vc_column][/vc_row]
“Sankcije utječu na svaki oblik normalnog života ovdje. Gubitak mogućnosti uvoza i smanjenje izvoza vode društvo na samodostatnost. Iranci nemaju mnogo optimizma za svoju budućnost, razvija se apatija i ogorčenje protiv vlade i protiv međunarodnog poretka. Pogotovo nema razumijevanja za američku politiku koja je pokazala s Trumpa svoje pravo lice, i koja se više ne mora skrivati iza fasade demokratskog političkog poretka. Jasno je da se Amerikanci žele promicati demokraciju samo kada je to u njihovom interesu, a kada nije onda promiču državne udare I izbjegavaju međunarodne ugovore i obveze. Irancima je toga puna kapa, oni žele jednostavan život u kojemu neće morati razmišljati o sankcijama ili oblicima šverca. Velik strah od posljedica sankcija osjeća se na ulici, što pospješuje pad iranskog rijala, veću sivu ekonomiju I opći osjećaj nedoumice oko toga što će se sljedeće dogoditi. dok je ulična cijena iranskog rijala posljednjih tjedana skakala gore-dolje, na sam dan uvođenja sankcija i nakon toga nije bilo nikakvih značajnijih promjena”, kazao je Obućina.
Na pitanje o zemljama koje su izuzete od sankcija, Obućina odogovara:
“Dok Sjedinjene Države nastoje smanjiti iranski izvoz nafte, postalo je jasno da je to nepraktično; ne postoji zamjena za iranskih 2,5 milijuna barela dnevno u izvozu nafte. Dok je Saudijska Arabija prethodno tvrdila da je nestašica gotova, stručnjaci vjeruju da Rijad i njegovi saveznici nemaju sposobnost da u potpunosti nadoknade gubitak iranske nafte. Sada kada je iranski izvoz nafte pao na procijenjenih 1,5 milijuna bpd , cijena OPEC referentne košarice porasla je na oko 76 dolara, s tendencijom rasta. Tako su izuzeci zapravo odgođen odgovor na mogućnost propasti energetskih sankcija.”
Mediji javljaju rast antiameričkog zamaha u Iranu. Kako to komentirate?
“Kako i ne bi, s obzirom na američko ponašanje u svijetu. No koliko god bila velika protuamerička strast, toliko vlada i nada da će Europa poduzeti akcije koje mogu spasiti Iran. Američko povlačenje iz nuklearnog sporazuma potaknulo je zemlje poput Rusije, Kine, Indije i Turske da koriste svoje lokalne valute za trgovinu s Iranom. Ako Europa uspije u stvaranju financijskog sustava odvojenog od američkog dolara, druge države mogu koristiti euro u trgovini s Iranom, smanjujući američku dominaciju globalnih tržišta. Preostali potpisnici sporazuma smatraju svoj stav kao sredstvo za suprotstavljanje američkom unilateralizmu. To je zbog činjenice da je sporazum multilateralni, poduprt rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2231, od kojega je Trumpova vlada jednostrano odstupila i sada pokušava kazniti druge nacije za provedbu. Svaka kapitulacija Washingtonu o ovom pitanju dodatno bi podržala trenutačni američki pristup. Kako bi to izbjegli, i Iran i međunarodna zajednica će vidjeti očuvanje nuklearnog sporazuma kao stratešku nužnost”, zaključuje Obućina u razgovoru za naš portal.
