Obilježavamo Dan međunarodnog priznanja Hrvatske

Prije 27 godina hrvatsku su neovisnost, na današnji dan, zajedno priznale tadašnje članice Europske unije (EU), a Njemačka, koja je uz Vatikan odigrala ključnu ulogu u tom procesu, 15. siječnja uspostavila je i diplomatske odnose s Hrvatskom koja je istoga datuma, ali 1998. okončala i mirnu reintegraciju u ratu okupiranog hrvatskog Podunavlja
Kada je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata Domovinski rat je bio u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih pobunjenika. Na svoje tada priznate granice Hrvatska je izišla tek po završetku mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja, odnosno šest godina kasnije. U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u emotivnom je obraćanju naciji poručio: “Današnji dan – 15. siječnja 1992. – biti će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana”.

Svojim je suradnicima pak rekao: “Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države”. Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga dana razdruživanje od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) proglasila je i Republika Slovenija, a već idućega dana novonastale države uzajamno su se priznale.

Paralelno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su, iako tada još i same bez međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku tijekom 1991. Prva od njih to je učinila Litva (30. srpnja 1991.), a slijedile su je Ukrajina (11. prosinca) te Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca).

Moramo graditi dobre odnose sa Hrvatskom jer imamo iste i zajedničke probleme s kojima ćemo se morati zajednički suočavati u budućnosti, poručio je u ponedjeljak navečer predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, naglašavajući kako i Srbi i Hrvati imaju veliki problem sa odljevom generacija koje odlaze iz zemlje.

Vučić je u intervjuu za TV Pink istaknuo kako će među Srbima i Hrvatima uvijek postojati problem prošlosti i da će o “Oluji” misliti različito, ali da se budućnost mora drugačije graditi. To što se ne slažemo o prošlosti nema veze s budućnošću. U budućnosti se moramo susresti, dogovoriti se da je gradimo na drugačiji način, poručio je Vučić.

Ocijenio je da su Hrvati u Bosni i Hercegovini (BiH), poput Srba na Kosovu, u prošlosti radili iste greške misleći da im ne treba entitet u BiH jer je “čitava Herceg Bosna naša”. A onda su ostali bez Vareša, u općinama u centralnoj Bosni Bošnjaci su postali većina, Bugojno, Travnik, Gornji Vakuf gube, “gube mjesto po mjesto”, kazao je Vučić. “To se i nama dešavalo na Kosovu i iz tog slučaja nismo izvukli pouku ni mi ni oni (Hrvati), i ako se ne opametimo – nećemo se dobro provesti u budućnosti”, ocijenio je Vučić.

Poručio je političarima u regiji da neće imati bolju prigodu za suradnju sa Srbijom od ove koju imaju danas. “Kažem im: nećete imati bolju priliku za suradnju sa Srbijom od ove”, naglasio je Vučić.

Ocijenio je kako Srbiji, osim potrebe da čuva “mir i integritet BiH, ali i integritet RS u BiH”, predstoji da ključne odnose gradi sa Bošnjacima i Albancima. “Trudim se da potaknem odnose Srba i Bošnjaka i to će biti ključni odnosi – poslije odnosa sa Albancima – koje ćemo morati graditi”, ocijenio je predsjednik Srbije. u intervju za provladinu komercijalnu TV Pink.

Island – prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku krajem 1991.

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno sa ostalim članicama EU-a.

Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala Sveta Stolica. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. objavila da radi na hrvatskom međunarodnom priznanju. Dan nakon Svete Stolice, Hrvatsku je priznao i San Marino.

Nakon što je Hrvatsku priznala EU, tijekom 15. siječnja 1992. uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija.

Potom su, među ostalima, uslijedila i priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina kasnije) te Kine (27. travnja). Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička, Egipat (16. travnja 1992.). Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članicom Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članicom EU-a.

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u ponedjeljak je ustvrdio kako je poznato da je velikosrpski režim odgovoran za zločine u Hrvatskoj i Vukovaru te da je povijesna istina iznimno važna i za poboljšanje odnosa sa Srbijom.

Zamoljen da komentira izjavu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave o kontinuitetu velikosrpske politike u Hrvatskoj, rekao je da nije čuo Penavinu izjavu te naglasio: “Notorna je činjenica da je velikosrpski režim Slobodana Miloševića odgovoran za zločine, pa isto tako i za zločine počinjene u Vukovaru te je spoznaja o tome što je povijesna istina iznimno važna i za proces poboljšanja odnosa sa Republikom Srbijom”.

“Ali, volio bih da u fokusu svih nas sada bude gospodarski rast, projekt Slavonija, gdje velika sredstva dolaze iz EU fondova i gdje gradimo 500 dječjih vrtića, pitanje ulaska u Schengen, zašita granica od ilegalnih migracija. Puno je novih izazova i volio bih da svi zajedno budemo na to koncentrirani”, rekao je Jandroković gostujući u ponedjeljak uvečer u Dnevniku HTV-a.

Penava je na konferenciji za novinare, uoči 21. obljetnice završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kazao kako postoji kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj, a Vukovar je “epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije”.

Jandroković se osvrnuo i na ovotjedni nastavak zasjedanja Hrvatskog sabora te izrazio nadu da će u Saboru biti manje uvreda i niskih udaraca među zastupnicima. “Očekujem konstruktivan rad, da se zastupnici međusobno uvažavaju, da toleriraju i respektiraju i drugačija mišljenja. Nadam se da će na ovoj plenarnoj sjednici biti manje uvreda i niskih udaraca koje, nažalost, gledamo često u Hrvatskom saboru”, kazao je.

Plenarno zasjedanje počinje u srijedu 16. siječnja i trajat će do 12. travnja. “Radit ćemo sedam tjedana i nakon toga će biti jedna stanka, pa onda ponovno pet tjedana. Imamo 140 točaka dnevnog reda, najveći broj su zakonski prijedlozi vlade, dosta izvješća i strategija koje moramo donijeti. Imamo i dosta prijedloga zakona koji su došli iz redova oporbe”.

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998.

Istoga datuma, odnosno 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje. Temeljni (erdutski) sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu koji je i omogućio mirnu reintegraciju tog dijela Hrvatske potpisan je 12. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu.

Potpisali su ga tadašnji predstojnik Ureda predsjednika RH Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović te kao svjedoci tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg.

Sporazum je označio početak dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda tijekom koje su mirnim putem u ustavno-pravni poredak RH vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je omogućilo obnovu tih područja, razorenih u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku te povratak prognanika i izbjeglica.

Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te postizanje mira prethodno su omogućile i pobjedonosne vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske; “Bljesak” završena 2. svibnja te “Oluja” završena 5. kolovoza 1995. Operacijom “Bljesak” oslobođena je Zapadna Slavonija, dok su “Olujom” oslobođeni Knin i najveći dio do tada okupiranog hrvatskog teritorija.

You may also like

0 comments