Home Energetika O čijem trošku će politika na Plinari inkasirati glasove?

O čijem trošku će politika na Plinari inkasirati glasove?

by Ivan Brodić

Komentar

Vlada je jučer donijela paket mjera za olakšavanje globalne energetske i financijske krize, koji bi trebao zaustaviti skok poskupljenja, barem kada govorimo o kućanstvima. Fiskalno olakšanje, kada govorimo o plinu i struji, trebalo bi prepoloviti ili značajnije umanjiti poskupljenja struje i plina.

Ipak, optimizam opada ako pogledamo situaciju s poslovnim sektorom.
Njima fiskalna ohrabrenja, u dijelu poreza na dodanu vrijednost, koji je za njih prolazni trošak, ne znače puno, kao što poduzetnicima u Zagrebu neće značiti puno kronološka preciznost donošenja ovih mjera, u dijelu godine kada se formira cijena plina za sljedeće razdoblje, do kraja ožujka.

Jer, potres na tržištu opskrbe i distribucije plina u Gradu Zagrebu već se dogodio i to u aktualnoj cjenovnoj krizi na plinskom tržištu. Ne zbog geopolitičkih i infrastrukturno – opskrbnih globalnih izazova, koje smo, dakle, na tržištu opskrbe očekivali od početka travnja ove godine, na čiji pritisak sada odgovara Vlada. Nego zbog toga što je,cove godine smijenjena uprava najvećeg opskrbljivača, Gradske plinare Zagreb – opskrba, špekulirala s nabavom dovoljne količine plina, čekajući pojeftinjenje na svjetskim burzama, koje se nije dogodilo.

Dodatno, ali ne manje važno, nova gradska vlast je zabranila nabavu, “dok ne pohvataju konce”, a stanje na tržištu je eksplodiralo.

Kako to obično biva, opskrbljivač je pribjegao najjednostavnijem rješenju, te je sve prebacio na potrošače, poglavito poslovni sektor. Kako su prosvjedi na takvu odluku (i prijetnje tužbama i ne plaćanjem) eskalirali, sada, Gradska plinara Zagreb – Opskrba, nudi poslovnom sektoru, otplatu toga “duga” u šest obroka, s čime većina poduzetnika nije zadovoljna. No, to je druga tema.

Kako je stanje u Gradskoj plinari Zagreb loše, mnogi su upozoravali.

U gradskoj je skupštini, oporba tražila izvješće, no većina ga je odbila. Da bi nekoliko dana nakon toga u središnjem Dnevniku HRT-a, gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao kako je stanje u tom opskrbljivaču vrlo loše i kako nova vlast neće dopustiti da se problemi preliju na Holding.

Vjerojatno zbog toga, u financijskom planu Gradskog holdinga, premda bi to svaki laik očekivao, niti nema financijskih planova vezanih uz Gradsku plinaru Zagreb – Opskrba. Objavili su to u utorak analitičari Tportala.

Budući se radi o jednom od najvećih opskrbljivača, s više od 300 tisuća korisnika, poglavito u Zagrebu i Bjelovaru, sve češće se problemima u zagrebačkoj Plinari bavi i vladajuća većina, pa i lokalna vlast grada Bjelovara, čiji je gradonačelnik član vladajuće koalicije na nacionalnoj razini.

Političkom zovu potencijalnih 300 tisuća birača nije odolio niti resorni ministar Tomislav Ćorić koji je već nekoliko puta govorio o planu B za Gradsku plinaru Zagreb, u slučaju da gradska vlast ne nađe rješenje za tog opskrbljivača, što bi značilo odlazak u stečaj. U tom bi slučaju, dali su do znanja vladajući, sve preuzeo HEP, njegova tvrtka HEP Plin.

Gradska plinara Zagreb – Opskrba je, zbog razloga koje sam nabrojao, na rubu stečaja, što znači da novca nemaju. Zato ga pokušavaju skupiti ponudom obročne otplate za isporučeni plin, iako su upravo oni krivi i odgovorni za prerano poskupljenje plina, nikako korisnici. U Holdingu nisu predvidjeli novac za probleme u ovom opskrbljivaču, a država planira uskočiti kad stvari eskaliraju, rekli bismo, za kikiriki.

Politička je matematika jasna, radi se o tome kako inkasirati 300 tisuća obitelji na izborni račun, a platiti što manje. No, osnov je financijske pismenosti, a to bi trebali znati svi koji se bave ovim poslom, ali i oni koji iz pozicije političke moći donose odluke o ovom poslu, činjenica kako ne postoji besplatni ručak.

Pitanje je stoga logično, dok nekoliko razina politike igra stolni tenis, prebacujući rizik inkasiranja političke podrške s jedne strane na drugu.

Ono glasi, što je s financijskom logikom? Na čiji račun?

Kada nam odgovore na to pitanje, moći ćemo sa sigurnošću reći, koliko stoji jedan glas – usprkos inflaciji.

Related Posts