Novinstvo u Tennesseeju

 

Nije list od jučer takav. U partijsko/stranačko/ideologijskoj službi je zapravo od osnivanja. S vrlo rijetkim pauzama kada je dosezao do kakve takve neovisnosti. I danas kakav je god, nekoliko odličnih, primarno pisaca s liberalne strane, mu spašavaju ostatke ugleda i debelo pojedenog tiraža. Ipak, list je pored dnevnog lista, svih tih vremena, bio i navika puka. Jednostavno, navika kao i sve druge navike. I moja isto.

Now that is the way to write–peppery and to the point. Mush-and-milk journalism gives me the fan-tods. “Journalism in Tennessee”, Mark Twain

Ipak povod za pisanje ovog teksta, uz desetine drugih, je svakako početak svrstavanja  lista, zaprepašćujuće, opet ondje gdje je stajao za Titovog vremena usred tzv. Hladnog rata, na antizapadnu stranu. I listova nekolicina vrlo frustriranih antizapadnih, antiameričkih, “antiimperijalističkih” i svakako “anticionističkih” novinara na čelu sa poznatim stručnjakom za Bliski istok. Iskreno, njegova biografija, podrijetlo, frustracije ili bilo što drugo, jednostavno me ne interesiraju. Nešto drugo je tu bitno, čim se zagrebe ispod površine, a to je da su izvori njegovih informacija, uvijek on sam uz pokoju dobru fotku i guđenje nota koje lijepo pristaju u uho prosječnog čitaoca lista. Ukratko, ublehaš tipa Miroslava Lazanskog, u odnosu kojeg da budem pošten, g. Stručnjak je samo početnik. Lazu se ne bi ovako lagano hvatalo. Dapače, to je bio i i sada je, posao za bitno bolje i upućenije. Samo prvu novinarsku ligu. Svakako, u Laze nikada nije bilo izvora tipa Russia Today, bez obzira što je težak putinofil, zna on vrijednost izvora ili izvora tipa … rek’o mi jedan ćoek… G. Stručnjak se u ne kontroli osilio toliko da je zaboravio stoljeće u kojem živimo, internet, smart telefone i td. koji nisu samo gadgeti modernog čovjeka, već primarno alatka svakog od nas da nas takvi berekini i ublehaši ne vuku za nos.

Tu je negdje i počelo. Našao sam ga na FB u, “sprijateljili” smo se i počeo sam ga ozbiljnije pratiti, osobito izvore na koje se i on i dobar mu dio redakcije naslanjaju. Osobito nakon mega užasa kada su odvalili tekst o ruskom super zrakoplovu koji može prenijeti 400 tenkova na najmanje 10.000 kilometara. G.Lazanski nikada nije sebi dozvolio takvu glupost. Čitalac pogađa, izvor je bio Russia Today. Naš razgovor je počeo kada sam na njegovom zidu ugledao članak potpisan redakcijom čak, u kojem se tvrdi da ruski zrakoplovi ometaju američke bespilotne zrakoplove?! Ništa manje?! I to u trenutku dok traju najveći pokreti NATO trupa na Mediteranu zadnjih desetak godina?! Trident juncture 2015. Svako tko ima pojma o čemu se tu radi, npr. g. Lazanski, zna točno da je to nemoguće, jer bi to bio razlog aktiviranja ROE, valjda g. Stručnjak zna što to znači, a ako ne, google je tu, i svakako početak pucnjave o kojoj dalje ne odlučuju političari, već zapovjednik teatra. Dobar sat sam češljao internet, sve znane agencije, dnevnike, blogove i td. i ništa. Niko ni slova o nečemu što je toliko opasno, da hladno može biti causa belli. Samo sam našao tu vijest na opskurnom portalu Scout warrior, no oni pošteno navode izvor. Russia Today. Ostavio sam mu poruku na postu, jetko primijetivši da je to vjerojatno isti izvor kao i za superzrakoplov ili onomad, sedamdesetih, listovo analiziranje ruske vojne superiornosti nad Zapadom. Dobro, čitaocu ostavljam da zamisli kible bijesa u listu, kada bi to Izrael malo porušio. To jest, svako malo.

Uskoro mi je u inbox stigla poruka na koju sam uljudno odgovorio, a nakon koje me je g. Stručnjak blokirao. Njegovo pravo. Isto kao i moje da to objavim. Pa evo…

 

Sada i urednička politika dolazi na red. Mjesecima, uz sve vezano za Novu Rusiju, list ima samo jedan izvor, Russia Today. Za one koji to ne znaju, RT je organ KPSS, ups, KGB a, ups, svejedno čega što je na vlasti u čemernoj Rusiji sada pod Putinom. Ne može takva uređivačka politika, bez obzira na tradicionalnu mržnju prema Zapadu, i na ljevici i na desnici u Hrvata, biti samo ideološka. Ni jedne novine, čak i sada kada uz svoje pametnije preletač pretrčavaju tekućem premijeru, gdje osobito podcrtavam izdanje lista za BiH, ne žive baš od toga. Čak i kada su u izgledu veleposlanička mjesta od Rima pa dalje. Razlozi moraju biti bitno konkretniji i uvijek su. Uvijek. Osobito i kada se jedna bivša hiper moćna tvrtka s Istoka, bori za dah na Zapadu. Tada joj je svaki saveznik, osobito u medijima, dragocjenost. Cherchez ‘argent. G. Stručnjak i ostak mu klana u redakciji je tu samo voljni izvođač radova.

Samo to i ništa više.

You may also like

0 comments