Nova kriza posve sigurno dolazi

Sve sigurnija
Nova recesija, nije to nikakva tajna, kuca nam na vrata. Iako se to ne da nazrijeti prema prizorima turista koji ovih dana šakom i kapom troše na Jadranu, usporavanje gospodarskog rasta Kine, Trumpovi trgovinski ratovi i zastoj u njemačkoj ekonomiji ozbiljno prijete time da uzmu svoj danak

Posljednji put kada je globalna ekonomija zapala u krizu Hrvatskoj je trebalo punih sedam godina da izađe iz nje, piše Slobodna Dalmacija. Sličan scenarij ponovno nam prijeti. Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, prof.dr. Ljubo Jurčić tvrdi da Hrvatska, slično kao i prošli put, uopće nije spremna zauzdati posljedice recesije.

‘Hrvatska ne upravlja svojom ekonomijom, tako da smo ponovno potpuno nespremni za dolazak recesije. Da bismo mogli reagirati na recesiju, morali bismo u svojim rukama imati mehanizme upravljanja vlastitom ekonomijom. Pa kad krene nizbrdo, da možemo upotrijebiti kočnice. Te kočnice, nažalost, nemamo. Jednako tako, kada ima dovoljno goriva, treba dati gas i savladati sve uzbrdice. U godinama rasta mi ni to nismo uspjeli napraviti’, slikovito za Slobodnu Dalmaciju pojašnjava ovaj stručnjak.

Financijski analitičar Andrej Grubišić bio je gost Novog dana. Komentirao je rast BDP-a, pregovore sindikata u zdravstvu oko povećanja plaća, situaciju s mirovinskom reformom kao i situaciju u Fortenova grupi.

Na pitanje je li rast BDP-a dovoljan da ispuni zahtjeve sindikata o povećanju plaća, Grubišić je kazao da u maloj slici taj rast izgleda dobro. No, tvrdi, velika slika izgleda puno drugačije. “Hrvatska državna potrošnja je nabujala za nekoliko desetaka milijuna kuna. Mi nismo ništa jači nego što smo bili, dapače, to pokazuje statistika”, kazao je Grubišić.

“Iz javnog sektora dominantno su odlazili liječnici i medicinske sestre. Iz javnog sektora nisu odlazili ljudi koji su nepotrebni, već oni koji su potrebni. U javnoj administraciji imate jako puno ljudi za koje se ne bi primijetilo da ne dođu na posao”, dodao je.

“Ima novca za povećanje plaća, ima. Trebaju li se povećati? Trebaju, ali ne 7 posto, trebaju se povećati duplo”, mišljenja je Grubišić.

Grubišić smatra kako dizanje plaća zdravstvu za 7 posto ili 3 posto neće riješiti strukturalni problem. “Taj sustav klizi prema situaciji koja bi mogla eksplodirati, pitanje je kad će se to dogoditi. Rješenje tog sustava je vaučerizacija zdravstva”, kaže Grubišić.

“Zamislite da imate poduzeće u kojima ima 350 – 400 tisuća ljudi, što je hrvatski javni sektor. Hrvatski javni sektor u prosjeku ima plaće veće od privatnog. Drugi problem je što ih ima previše u javnom sektoru. Treći problem je što je produktivnost u javnom sektoru relativno niska. Vlada se hvali da je dovela javne financije u red, matematika to baš i ne potvrđuje”, pojašnjava.

Upitan o rastu BDP-a, Grubišić tvrdi: “Svaki rast je bolji od pada, ali rast od 3 posto na ovakve niske baze kakave mi imamo je jako skroman. Česi, Slovaci i Poljaci su narodi koji imaju i do 25 posto veću kupovnu moć od Hrvata. Što će se dogoditi u naredne 2 godine, doći će recesija u Europi i imat ćete privatni sektor koji će biti jako udaren i vama će ponovno trebati godine da napravite korak naprijed”.

Europa desetak godine sramežljivo raste, ali raste. Mi smo puno ranjiviji nego što smo bili. Sad smo ranjiviji nego što smo bili 2007. i 2008. Rast plaća u privatnom sektoru je većinom posljedica nedostatka radne snage”, dodaje.

Tvrdi kako “ne dvoji da će recesija doći i da je Hrvatska ranjivija nego što je bila 2007”. “Fali nam privatne inicijative i privatnog poduzetništva. Tržište je preplavljeno s novcem, to je isto kao s krumpirima. Ako je ono preplavljeno, cijena pada. Plaćamo manju kamatu, ali ne zato što naša ekonomija ima bolju perspektivu, nego zbog preplavljenosti novcem na tržištu”, istaknuo je Grubišić.

Osvrnuo se i na smanjenje poreza. “Poreze treba smanjivati svima, neovisno o kome se radi. Ovo najavljeno smanjenje mladima je diskriminatorno prema svima ostalima. Također, treba smanjiti PDV na sve, a ne samo na neke proizvode”, mišljenja je Grubišić.

Govoreći o mirovinskoj reformi, Grubišić je kazao kako često čuje teze da će sustav puknuti. “Mislim da sustav neće puknuti nego će ljudi imati niže mirovine nego što imaju sada. Moj prijedlog nije povećanje izdvajanja za drugi mirovinski stup, nego da oni koji sada ulaze u svijet rada prestanu izdvajati u prvi mirovinski stup nego da imaju autonomno pravo ulagati u jedan indvidualni stup štednje. Vi nećete kreirati bolje mirovine za mlade uz postojeći sustav. Ljudi trebaju dobiti slobodu izbora, ako više ne žele izdvajati u prvi mirovinski stup, onda više ne bi trebali”, rekao je.

“Ja nisam da se bilo koga sili, ja sam samo za slobodu izbora”, dodaje.

Na pitanje o situaciji u Fortenova grupi i mogu li dobavljači zaustaviti roll up kredit, Grubišić tvrdi kako sustav zapravo nikad nije dobio dovoljno novca. “Kada je krenula priča s lex Agrokorom, neke moje teze su bile da je Agrokoru bila potrebna milijarda friškog novca, ali stiglo je 500 milijuna. Najbolje su u ovom svemu prošli savjetnici i oni koji su sudjelovali u roll up kreditu”, rekao je.

Kazao je i kako smatra da ne zna mogu li dobavljači pravno osporavati roll up kredit jer mu se, kako kaže, čini da bi to bilo nepoštivanje nagodbe.

Smatra kako su dobavljači za Konzum bitni, ali manje nego što misle da su bitni. “Njihova ovisnost o Agrokorovom sustavu je tolika da bi i oni osjetili velike posljedice. Očekujem u svemu tome neki kompromis”, kazao je zaključno Grubišić za N1.

Europa se, prema njegovim riječima, snažno razvijala posljednjih godina. A taj su razvoj slijedile zemlje u našem okruženju: Poljska, Mađarska, Srbija, Turska… dvostruko su se brže razvijale od Hrvatske.

‘One su naprosto koristile kočnicu, gas i volan. Kod nas to, nažalost, nije bio slučaj. Nama se sve događa. Kada su svi smanjivali poreze i povećavali javnu potrošnju, naše su vlade činile upravo obrnuto: povećavale su poreze i smanjivale javnu potrošnju’, podsjeća Jurčić.

‘Ovo je pravo vrijeme za štednju. To je važna odluka u vođenju osobnih financija u doba rasta. Građani bi trebali biti oprezni i oko podizanja novih većih kredita. Prošli su put upravo zbog zaduženja koja nisu mogli otplaćivati brojni građani otišli u blokadu’, ističe Jurčić.

Oni koji potpuno ovise o primanjima na poslu i nemaju baš previše izbora. Ako u krizi ostanu bez zaposlenja, jedino im preostaje da odu van.

No ni tamo, upozorava ovaj ekonomist, neće cvjetati ruže. Jer kada je prošli put ekonomska kriza zahvatila globalnu ekonomiju, posla nije bio ni u inozemstvu. Sve su se zemlje u to doba zatvorile. I svim silama pokušale zaštititi postojeća radna mjesta. A ne otvarati nova.

Stoga je već sada, prema Jurčićevim riječima, potrebno pokušati izgraditi neku alternativu. Ne treba, ističe on, tu biti riječ o nekim velikim projektima.

‘Već i sam vrt, i voće i povrće iz njega, mogu puno značiti. Krize ionako najmanje ugroze seljake. Oni u nekim teškim vremenima možda nemaju novca, ali imaju hrane’, ukazuje Jurčić i zaključuje:

‘Ključ je stvoriti fizičku ili financijsku rezervu za ključne potrebe – troškove hrane i režija – za godinu dana unaprijed. Tko to napravi, recesija mu neće puno naškoditi.’

You may also like

0 comments