Nova konfederacija propast će na trgovinskoj i energetskoj uniji

Komentar EnergyPress-a
Početkom rujna počeo se pripremati dugo spominjani savez, koji je motiviran ruskom željom političkog okupljanja pravoslavnih zemalja, kojemu se ranije želio pridružiti Slobodan Milosevic, a nešto kasnije i Tomislav Nikolić.

Ideja, o kojoj je pisao dugogodišnji ideolog obnove utjecaja Moskve u istočnoj Europi i Aziji Aleksandar Dugin, seže u Savez Rusije i Bjelorusije iz 1996. godine, koji je počeo kao ideja konfederativne države s dvodomnim parlamentom i saveznim sudom, koji je tijekom kasnijih godina neslavno propao, baš kao i nešto ranija ideja ujedinjenja sa Kazakhstanom.

Početkom ovoga mjeseca su premijeri Rusije i Bjelorusije, Dmitrij Medvedev i Sergej Rimas, potpisali još jedan bilateralni sporazum. Radi se o energetskom sporazumu prema kojemu će Rusija Minsku platiti odštetu za zagađenje koje je prouzročio Transnjeft, koji bi trebao otvoriti vrata snažnijem ekonomskom i energetskom povezivanju.

Dvije bi države u bližoj budućnosti trebale usuglasiti porezni sustav, objediniti telekomunikacijsko tržište, objediniti valute, makroekonomski se usuglasiti, stupiti u bankarsku, carinsku i energetsku uniju. Potonja bi unija mogla biti problematična zato što Bjelorusija uživa vrlo povoljnu cijenu ruskog plina koji na svome i inozemnom tržištu prodaje po znatno višim cijenama. Međutim, trgovinsko ujedinjenje moglo bi zapeti na bjeloruskoj povlastici, mnoge europske tvrtke izbjegavaju sankcije Rusiji izvozom u Bjelorusiju, na čemu Minsk također zarađuje.

Analitičari ocjenjuju kako je Vladimir Putin, ovom Unijom, odlučio produžiti svoj politički život, jer 2024. Godine mu istječe mandat. Što zbog ustava Ruske federacije, što zbog narušavanja popularnosti Putin bi se mogao osjetiti politički ugrožen,, a ako bi se zemlje ujedinile on bi posve sigurno bio predsjednik te nove tvorevine. Tim više što je njegova vanjska politika već duže vrijeme okrenuta na kritici Mihaila Gorbačova koji je smanjio ruski vanjskopolitički utjecaj, kako kroz raspad Sovjetskog saveza, tako i kroz gubitak utjecaja u Varšavskom bloku.

No, čini se kako bi Aleksandar Lukašenko, bjeloruski predsjednik, mogao pomrsiti račune ne želeći se odreći svoje moći. Za njega je ovo tek ekonomski i energetski niz sporazuma, a bjeloruska politička neovisnost za njega je sveta.

Diže li Lukašenko cijenu Bjelorusije u panslavenskoj državi kakvu sanja Putin, temeljem starih ruskih sanjanja, koje je inspirirao i Juraj Križanić, te zbog toga od samih Rusa nastradao?

You may also like

0 comments