Prema informacijama tjednika Welt am Sonntag koji se poziva na izvore u vladi, volumen izvoza njemačkog oružja je 2015. godine iznosio 7,86 milijardi eura.
To je gotovo dvostruko više nego 2014. (3,97 milijardi). Njemačka je na trećem mjestu svjetske liste izvoznika oružja, iza SAD-a i Rusije. Ove godine je nove rasprave izazvala prodaja njemačkog oružja Kataru u vrijednosti od 1,6 milijardi eura. Ovaj emirat je umiješan u građanski rat u Jemenu, a optužen je i da podržava terorističku organizaciju Islamsku državu.
Još 2014. je među 10 najvećih uvoznika njemačkog oružja bilo osam zemalja izvan NATO-a i EU-a (tzv. treće zemlje) u koje je odlazilo 77 posto pošiljaka. To oružje kupuju prije svega Saudijska Arabija, Egipat i Irak.
Iz vladajuće koalicije u Berlinu stižu jasni signali da za nju ove brojke ne predstavljaju nikakav moralni problem. Šef njemačkih socijaldemokrata, vicekancelar i ministar gospodarstva Sigmar Gabriel ranije je govorio da želi smanjiti taj izvoz, ali prodaja njemačkog oružja se 2015. gotovo udvostručila u odnosu na 2014. godinu. Sada je on u izjavi za minhenski dnevni list Süddeutsche Zeitung rekao da je do tog porasta došlo “zbog dozvola za to koje se više ne mogu mijenjati, koje je izdala prethodna crno-žuta vlada”, kao i zbog “neproblematičnog izvoza saveznicima”. Zbog ovakvog razvoja situacije mu je, rekao je, žao – i to je sve.
Što se tiče drugog koalicijskog partnera – kršćanskih demokrata kancelarke Angele Merkel – oni ne samo što su zadovoljni ovakvim razvojem situacije, već ne kriju da bi rado i proširili posao. Ministar financija Wolfgang Schäuble je tako u nedjelju (3.7.) za televiziju ARD rekao da njemački sustav kontrole izvoza oružja “više nije podesan za Evropu”. On nije precizno definirao što je “nepodesno”, ali može se raditi jedino o Članu 26 njemačkog Ustava (Grundgesetz), kojim se ovoj državi zabranjuje vođenje napadačkih ratova i potpora takvim ratovima. Ovo posljednje se uglavnom odnosilo na isporuke oružja zemljama izvan NATO-saveza.
Posebno problematična je isporuka Saudijskoj Arabiji, kojoj oružje prodaju firme Heckler&sKoch (automatska puška G36), Kraus-Maffei Wegmann i Rheinmetal (tenkovi Leopard 2), EADS (zrakoplov Tajfun iz serije Eurofighter, zrakoplovi-cisterne A330MRTT), Diehl BGT (rakete za Eurofightere tipa IRIS-T), te drugo naoružanje i oprema. Saudijska Arabija, zbog kršenja ljudskih prava i vojne intervencije u Jemenu te optužbi da direktno podržava teroristički IS, država je s kojom Njemačka svakako ne bi trebala poslovati prema spomenutom Članu 26 svog Ustava. Ali, taj član je još 1970-ih godina postao mrtvo slovo na papiru, piše Dw.de.
Godinu dana nakon velike naftne krize, 1974., Helmut Schmidt (SPD) se kao novopečeni kancelar morao boriti s dubokom recesijom. Tada je on američkom predsjedniku Geraldu Fordu priopćio: “U jeku nezaposlenosti se nalazimo pod pritiskom i možda ćemo promijeniti politiku da bismo Irancima i Saudijcima mogli prodavati stvari kao što su tenkovi.” Odluka o tome je već tada bila u rukama vlade i parlament nije imao pravo sudjelovati u njezinom donošenju. Američki povjesničar William Glenn Gray je to nazvao pobjedom takozvane “realne politike” vlade nad kontrolnom funkcijom parlamenta. Ni novinarima koji kritički suočavaju njemačku javnost s ovom temom nije lako. Ove godine su Jürgen Grässlin, Daniel Harrich i Danuta Harrich-Sandberg dobili nagradu Grimme za novinarski rad na svom filmu “Majstori smrti” i knjizi “Mreža smrti” u kojima se bave ilegalnim izvozom pušaka G-36 firme Heckler &Koch u Meksiko. Međutim, sada je Državno tužiteljstvo pokrenulo istragu protiv njih – zbog odavanja tajni proizvođača oružja i trgovaca oružjem.
