Od početka ove godine, cijena nafte je iznenadila i najveće pesimiste uranjajući 18 posto. Tako je američka nafta WTI uronila na najnižu razinu od 2003. godine.

Sljedeći dan, u začetku trgovanja, dočekala nas je vijest da su zalihe u SAD-u dosegle novi rekord od 1.3 milijuna barela. Ovaj je tjedan BP najavio redukciju radnih mjesta, a Petrobras, brazilska tvrtka pod kontrolom države, spustila je planirane investicije. S druge strane banka Standars Charered, najavljuje kako će cijena barela pasti na 10 dolara prije nego li špekulanti priznaju da su pretjerali.

Neil Atkinson iz Međunarodne agencije za energiju (IEA) kaže za The Economist kako cijene nafte protekla dva tjedna koincidiraju sa padom juana i kineskih tržišta dionica, jer neki ulagači smatraju kako će pad kineskog gospodarstva utjecati na pad potražnje za naftom. Ipak, usred krize Kina bilježi rekorde od 6.7 milijardi barela dnevno uvoza. No, potražnja je klimava, ne samo u Indiji I Kini. Europa vjerojatno doživljava reprizu rekordnog rasta  potražnje, ali američka ekonomija, iako raste, doživljava padove potražnje goriva. Uporaba goriva porasla je na Bliskom Istoku, no ove godine su vlade podigle cijene pa bi ovdje mogla pasti potražnja. Sve u svemu, naglašava Atkinson, raste neizvjesnost potražnje na globalnoj razini.

Još je jedan element cijele priče. Zemlje OPEC-a koje su smanjivale proizvodnju u svim prošlim krizama, ovaj puta odbijaju igrati tu ulogu. Očekuju kako će tek u 2017. godini cijena nafte prestati rasti. Ostaje ogromna neizvjesnost glede početka kineskog izvoza. Proizvodnja nastavlja rasti, od Meksičkog zaljeva, preko škriljaca, pa sve do Irana i Saudije.

Ipak, proizvodnja u SAD-u opada, zahvaljujući teškoćama proizvođača nafte iz škriljaca. Uz cijenu od 30 dolara za barel, američki naftaši će imati još teži zadatak podupirući nove bušotine te bi se mogli suočiti sa pritiscima bankara za smanjenje zaduživanja. AlixPartners, financijska kuća koja se bavi podupiranjem naftaša, najavljuje sve više stečajeva. Mogla bi ovo biti jedna od najvećih kriza ikada.

Velikih rezova proizvodnje neće biti jer bi svatko tko prekine proizvodnju pomogao konkurentima. Potražnja i ponuda mogle bi se balansirati tek sljedeće godine.