Home Europska unija Nikada više Weimar. Izabran novi njemački predsjednik

Nikada više Weimar. Izabran novi njemački predsjednik

by Energypress.net

Mnogi su tek nakon izbora Donalda Trumpa shvatili koliku moć posjeduje predsjednik SAD-a. U Njemačkoj je to drugačije. Savezni predsjednik ima samo reprezentativnu funkciju.  U usporedbi s državnim poglavarima drugih zemalja, njemački savezni predsjednik ima malo mogućnosti utjecati na dnevnu politiku. On međunarodnopravno zastupa Saveznu Republiku Njemačku i službeno predstavlja zemlju.

Savezni predsjednik potpisuje zakone – bez njegova potpisa oni se ne mogu proglasiti i stupiti na snagu. U svakom slučaju je sporno do koje mjere on može stvarno preispitati zakone i spriječiti njihovu provedbu. Dok neki polaze od toga da predsjednik države samo formalno može kontrolirati korektno donesene zakone, drugi mu pak priznaju pravo i na konkretnu, dakle sadržajnu provjeru.

Prilikom stupanja na dužnost bivši predsjednik Horst Köhler je na primjer najavio da namjerava biti i neugodan. To je prvenstveno pokazao kada je odlučio da ne potpiše Zakon o sigurnosti leta, koji je predviđao privatizaciju službe za sigurnost leta. Isto tako je uskratio svoj potpis pod Zakon o informiranju potrošača. Predsjednikova je zadaća također da Bundestagu predlaže saveznoga kancelara ili kancelarku kojega će savezni parlament izabrati. On, s jedne strane, na zahtjev Bundestaga imenuje i razrješava saveznoga kancelara, a s druge strane na prijedlog saveznoga kancelara imenuje i razrješava ostale savezne ministre. Osim toga ima pravo udijeliti pomilovanje počiniteljima kaznenih djela. Predsjednici se u Njemačkoj zalažu za ljudska prava, promoviraju vladavinu prava ili demokratski dijalog, piše DW.

Za razliku od SAD-a, Francuske ili Austrije, saveznoga predsjednika u Njemačkoj narod ne bira izravno, već ga bira Savezna skupština. Ona se sastoji od članova Bundestaga i istoga broja delegata koje šalju parlamenti saveznih zemalja. Savezni se predsjednik bira na pet godina, a ponovni izbor moguć je samo još jednom. Izabran može biti svaki Nijemac koji je navršio 40. godinu života.

Povijesni su razlozi zašto njemački savezni predsjednik ima uglavnom reprezentativne zadaće. Jer u Weimarskoj republici tadašnji je predsjednik Reicha imao dalekosežnu političku moć, smio je ukidati ustavne zakone i vladati izdavanjem izvanrednih ukaza – nazivali su ga „zamjenikom cara”. Sve su to bili čimbenici koji su odigrali veliku ulogu kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast.

Frank-Walter Steinmeier je novi predsjednik Njemačke. Skoro 20 godina je ovaj socijaldemokrat aktivan u političkim vodama. Prije nekoliko godina se kandidirao za kancelarsku dužnost, ali je izgubio od Angele Merkel. Frank-Walter Steinmeier je kao zajednički kandidat stranaka socijaldemokratskog SPD-a i demokršćanskog tabora CDU/CSU izabran za saveznog predsjednika. Steinmeier je već dugi niz godina ime koje je konstantno prisutno u njemačkoj politici. Donedavno je bio ministar vanjskih poslova u tzv. „velikoj koaliciji” CDU/CSU-a i SPD-a. Za većinu građana Njemačke, kako su pokazale ankete, Steinmeier je lice koje predstavlja njemačku diplomaciju. Pritom je njegov posao šefa diplomacije bio tek posljednji u nizu pozicija koje je ovaj 61-godišnji socijaldemokrat obavljao tijekom svoje skoro 20-godišnje političke karijere. Šef ureda saveznog kancelara, predsjednik kluba zastupnika, ministar vanjskih poslova i kandidat za kancelara. Nakon Joachima Gaucka, dakle, u predsjedničku fotelju sjeda čovjek koji nije nepoznanica u Njemačkoj.

Steinmeier u prtljazi donosi puno toga što će mu dobro doći na funkciji predsjednika Njemačke. On je kao ministar vanjskih poslova uživao visoki ugled i izvan vlastite stranke (SPD), ima diplomatsko iskustvo, cijenjen je i na međunarodnoj razini i prošao je kroz mnoge krize. I rezultati anketa odražavaju taj visoki ugled. Steinmeier se već godinama nalazi u samom vrhu listi kad je u pitanju omiljenost političara u Njemačkoj. Ta omiljenost je na koncu vjerojatno bila važan argument za njegov izbor za predsjedničkog kandidata, nakon što se tjednima vodila igra “povuci – potegni” oko odgovarajućeg kandidata.

Mnogi promatrači su već duže govorili kako je taj sin jednog stolara iz Sjeverne Rajne i Vestfalije zainteresiran za najvišu funkciju u državi. I doista se Steinmeier kao ministar vanjskih poslova tijekom svojih brojnih putovanja s blizu 400.000 kilometara godišnje prijeđenih zrakoplovom uvijek predstavljao gotovo predsjednički. I uvijek mu je važno bilo stvaranje ravnoteže. Posebno u konfliktu u Ukrajini je stekao visoki ugled zbog svojih diplomatskih poteza između Kijeva i Moskve. Steinmeier je tada pomogao u tome da se ublaži taj konflikt – što je obrazloženo i njegovim promišljenim izborom riječi. Utoliko je snažnije ono zbog čega je u medije dospio svojim izjavama o novom predsjedniku SAD-a. Donalda Trumpa je Steinmeier nazvao “propovjednikom mržnje”. Kasnije je govorio o tome da Trumpovo predsjedništvo označava “kraj starog svjetskog poretka”. To nikako nije odgovaralo slici koja je kreirana u javnosti o tom diplomatu o kojemu poneki promatrač govori kako ima naklonost prema dosadnom birokratskom životu.

Njegova karijera je započela u timu bivšeg kancelara Gerharda Schrödera (SPD). Steinmeier je bio šef njegovog ureda dok je Schröder još bio premijer Donje Saske. Nakon što je SPD 1998. došao na vlast u Berlinu i Schröder postao kancelar, Steinmeier je preuzeo funkciju državnog tajnika, a poslije i šef kancelarovog uredu. 2005. je za vrijeme prve velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata postavljen na funkciju ministra vanjskih poslova, a obavljao je i funkciju vicekancelara. 2009. ga je njegova stranka (SPD) postavila za kandidata za kancelara. SPD je, međutim, izgubio izbore, a mnogi su kao razlog navodili Steinmeierovu nedovoljnu blizinu biračima. 2013. se Steinmeier nakon ponovnog formiranja velike koalicije vratio na čelo ministarstva vanjskih poslova. Pored Hans-Dietricha Genschera (FDP), on se time ubraja među vodeće ličnosti njemačke vanjske politike proteklih desetljeća. Steinmeier je rođen 5. siječnja 1956. u Detmoldu i oženjen je sutkinjom Elke Büdenbender. Imaju jednu odraslu kćerku, studenticu. Humana strana Steinmeiera je prvi put u središte pozornosti javnosti dospjela 2010. godine. Kao predsjednik kluba zastupnika socijaldemokrata u Bundestagu je Steinmeier tada pauzirao kako bi svojoj tada teško oboljeloj supruzi donirao bubreg. Pored velikih privatnih motiva za taj čin, to mu je donijelo dosta respekta i priznanja stanovništva u Njemačkoj, piše DW.

Related Posts