Nekoliko ishoda koji će označiti kraj ere ugljikovodika

Piše Ivan Brodić
Sve je jasnije opredjeljenje naftnih kompanija za strateško okretanje prema industriji obnovljivih izvora energije što je povezano s pojeftinjenjem tehnologija proizvodnje iz obnovljivih izvora.

Međutim, ključne točke napuštanja ugljikovodika, u budućnosti, bit će mogućnost tržišne proizvodnje, učinkovitost akumulacije energije i ostvarivanje potpune neovisnosti obnovljivih izvora od ugljikovodika.

Naznake promjene trendova prisilile su Shell i BP na ulaganje u proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora, čine to i ENI i Total, ali i mađarski MOL u svojoj dugoročnoj strategiji. Nije tome izuzetak niti INA, koja, doduše sramežljivo, ulazi i u taj segment, za sada samo s punionicama za električne automobile. Nedavno je i moćni Glencore, suočen s političkim pritiscima vezanim uz Pariški klimatski sporazum, odlučio ograničiti svoja ulaganja u ugljen.

Ipak, međunarodne su kompanije izlistane ne burzama, te je teško očekivati kako će se u potpunosti prepustiti političkim, aktivističkim i pritiscima nevladinih udruga, a na štetu dobiti vlastitih dioničara. U svjetlu naznaka gospodarske krize, dogovora o nižoj proizvodnje, cijene ugljikovodika mogle bi rasti, a kako obnovljive izvore energije nije moguće proizvoditi bez visokog udjela ugljikovodika u stvaranju preduvjeta, niti za obnovljive izvore energije ne dolazi dobro razdoblje. Goodwill neće nadoknađivati gubitke, Tesla je tek izuzetak.

Do tada, to su samo trendovi, važni za promjenu razmišljanja, no samo trendovi. Realan posao mogao bi se okrenuti ovoj vrsti energije kada tome više ne tako, te kada dodatno pojeftini tehnologija za proizvodnju takve energije, što će je učiniti tržišnom.

Naposljetku, najvažniji je preduvjet akumulacija, skladištenje i prijenos takve energije. Kalorijska vrijednost jedinice obnovljive energije ne smije, prijenosom s jednog kraja svijeta na drugi, gubiti značajnije vrijednosti, ta tako je slučaj s ugljikovodicima.

You may also like

0 comments