Neka industrija bude mjerilo ispuštanja stakleničkih plinova

U novom ugovoru o klimi sve zemlje su se obvezale na smanjenje izlučivanja za klimu štetnih plinova. Ali, kako mjeriti količinu izlučenih stakleničkih plinova u neindustrijskim zemljama? Braunkohlekraftwerk der Vattenfall AG in Jänschwalde  Ako sve bude išlo u redu na Svjetskoj konferenciji o klimi dobit ćemo jednu premijeru: ne samo industrijske zemlje nego i najsiromašnije zemlje u razvoju obvezale su se da će smanjiti izlučivanje ugljičnog dioksida.

Više od 180 zemalja od ukupno 195 već je prije konferencije u Parizu priopćilo svoje nacionalne ciljeve u zaštiti klime. Stručnjaci su izračunali da se time temperatura Zemljine atmosfere ne bi povećala za tri stupnja, nego “samo” za 2,7 stupnjeva. Ali, kako mjeriti plinove koji izazivaju efekt staklenika? U Njemačkoj je za to već godinama mjerodavan Savezni ured za okoliš (UBA) sa sjedištem u Dessauu. On se pritom ne oslanja u prvom redu na vlastita mjerenja, recimo uz pomoć mjernih postaja u industrijskim pogonima ili uz autoceste, nego na podatke koje mu dostave drugi. “Mi koristimo podatke o aktivnosti poduzeća koja izlučuju stakleničke plinove, podatke javnih ustanova, gospodarstva, Saveznog statističkog ureda i na temelju toga radimo izračun”, pokušava Klaus Müschen iz Saveznog ureda za okoliš objasniti komplicirane odnose. Konkretno: koliko domaćih životinja trenutno ima u Njemačkoj, koliko izlučuje kemijska industrija, kakvog tehnološkog napretka je bilo u zadnje vrijeme u poljodjelstvu i kemijskoj industriji?

UBA navodi da je u Njemačkoj 2013. izmjereno izlučivanje 953 milijuna tona stakleničkih plinova, oko 5,5 milijuna tona više nego 2012. godine. U 2014. je iznos osjetno smanjen na 912 milijuna tona ugljičnog dioksida. Od 1990. je izlučivanje u Njemačkoj smanjeno za 27 posto. Takve kompleksne sustave sad trebaju i zemlje koje nemaju ni začetak statističkog ureda. “Neke zemlje u svojim uredima za zaštitu okoliša ne zapošljavaju više od deset ljudi”, kaže Karsten Sach iz njemačkog Ministarstva za zaštitu okoliša i glavni njemački pregovarač u Parizu. 20 zemalja će Njemačka pomoći financijski, među njima su Gana, Vijetnam i Costa Rica. U tu svrhu će na raspolaganje biti stavljeno sedam milijuna dolara “Sa svakom pojedinom zemljom to možemo dogovoriti samo individualno, jer klimatski ciljevi i pretpostavke su svuda potpuno različiti”, kaže Sach. Neke zemlje žele smanjiti izlučivanje samo u odnosu na svoj gospodarski rast, druge samo u sektorima kao što su promet ili industrija.

A različite su i dimenzije. “Važnije je da Kina ispravno mjeri svoje izlučivanje, nego recimo otočna država Tuvalu”, kaže Sach. A izgleda da upravo Peking s time ima poteškoća: jednom je naveo za 16 posto manje izlučivanje, drugi put za gotovo isti postotak veće. Vjerodostojnost novog sporazuma o zaštiti klime će, dakle, ovisiti i o pouzdanosti i usporedivosti metoda mjerenja. (Dw.de)

You may also like