Urednički komentar
Zanimljivo, neki od najglasnijih zagovornika zaštitnika jadnih ljudi i građana koji su svoju egzistenciju primorani osiguravati i radom nedjeljom, dakle, oni koji propagiraju važnost dana odmora i dana za obitelj, već su godinama medijski najaktivniji upravo u osvit praznika, godišnjih odmora i na same nedjelje. Još je zanimljivije to što se ti javni utjecajnici najčešće najviše kunu u nedjelju, kao od Stvoritelja propisan dan za povezivanje s otajstvom. No, to je ipak za neku socioteološku analizu i poziv na iščitavanje važnosti odmora i tjedne duhovnosti.
Nije im za zamjeriti, mahom su to utjecajnici iz populističkih stranačkih organizacija ili populističkih frakcija nekih stožernijih organizacija od njih, koji odgojeni na stranputici, u koju je desni i konzervativni puk odveo još onaj tko je ekonomske politike pravaštva prilagođavao nekim talijanskim zločinačkim ideologijama, nego li je ustrajao na Starčevićevom vigovstvu ili Kvaternikovom Glavničaru, trebaju što je veći mogući puk prikovan uz news kanale, kako bi mu titrali uši u svojim destruktivnim hajkama prema svakom obliku privatnog poduzimanja.
Već neko vrijeme živimo u vremenu propagande, u onom njenom najnegativnijem smislu riječi. Važnije je izazvati masovnu pažnju, nego li objaviti činjenice. Tajming pokretanja kampanja, nipošto nije slučajan. Magovi i stratezi sljedeće godine moraju dobiti neku strukovnu nagradu.
Mene, ipak, nisu obmanuli, a evo jednog primjera na kojemu ću to pokušati dokazati, a zaključke neka donese svatko za sebe.
Primjer takve estradizacije kulminacija je višemjesečne kampanje, protiv nekih poslovnih subjekata, u posljednja dva tjedna. O aferi „plin za cent“ se radi, premda su cijene ipak bile veće, no i biranje imena je ovdje u jednakoj funkciji.
U toj estradizaciji vrlo je važna, kao i u svakoj propagandi, emocionalna ucjena, poput stvaranja heroja od čovjeka s kojim je kampanja kulminirala, jer je eto radio na istoj iako je bio u drugoj vremenskoj zoni. Provjereno, najmanje dva dobro informirana čovjeka o industriji nitko nije zvao, premda su se nalazili u istoj vremenskoj zoni. Doduše, iz različite je vremenske zone cijenjeni stručnjak koji je ustvrdio kako HEP posjeduje podzemno skladište plina, no na to smo prigodno zaboravili.
I ne samo to, heroj iz prošloga odjeljka, prema otvorenom priznanju ne toliko nezavisnih FB analitičara, dobio je izvještaje iz operatora energetskog sustava i/ili regulatora energetskog tržišta i prije nego li su oni izračunati, što je tim više nekorektno, ako znamo kako voditelji bilančnih skupina (VBS), u poslu uravnoteženja sustava, ne mogu znati čiji plin uravnotežuju.
Tako nisu niti prije službene objave rezultata, a oni se objavljuju sredinom mjeseca za prethodni mjesec niti mogli imati te podatke ili ih komunicirati. To što su ih neki putem svoji pouzdanika u nekim neovisnim institucijama imali, to vam je kao da vam dva suca, delegat utakmice i jedan trene tijekom prve minute odmora, na rukometnoj utakmici, na tribinu dođu kazati tko će pobijediti, koliko će golova dati, u kojoj miniti će biti penal…, vi se odete kladiti na te podatke, i onda vas pozovu u središnju sportsku emisiju kako biste se hvalili svojom nevjerojatnom analizom.
O tomu sam, baš kao i o tome zašto je potrebno uravnoteženje sustava te kako tržište formira cijenu, usprkos uredbama vlasti koje su, hajde ne nepametne, a ono nepametno dugo trajale, pisao na ovom portalu i na svom LinkedIn profilu nekoliko puta.
Važan sastojak ove priče je i miješanje kruški i jabuka. Netko toliko informiran u ovaj dio plinskog tržišta morao je znati kako je na popisi VBS-ova samo dva poslovna subjekta koja se u Hrvatskoj bave trejdingom u širem smislu, dok su drugi tvrtke kćeri koje se bave opskrbom, a trejding im se nalazi izvan RH.
Ovaj podatak je važan kada govorimo o uravnoteženju sustava, zbog toga što tvrtkama koje se bave opskrbom ne mogu alocirati robu, u ovom slučaju plin. Kako se među herojima uglavnom radi o ljudima koji u javno dostupnim biografijama pišu kako su skoro pa čarobnjaci poslovne administracije, za čuđenje je nepoznavanje razlike između kupljene i alocirane robe. Koliko mi je poznato, a može se vidjeti na stranici svakogo ozbiljnijeg MBA instituta, svaki kurikul poslovne administracije sadrži i modul knjigovodstva i financija, a učenje te razlike jedan je od važnih temelja toga modula, tj kolegija ili više njih.
Na kraju, valja stvari staviti u suštinski kontekst i ponoviti nekoliko pitanja iz ranijih komentara, jer barem na ovom portalu se bavimo ozbiljnim poslom, a ne političkim aktivizmom.
Zašto heroji borbe protiv privatnog poduzimanja, koji tvrde da su neki trejderi deklarirali manja na tržištu nisu objavili i to da su svi VBS-ovi, u ovoj sezonalnosti, imali višak plina, najviše radi odlične zakupljenosti LNG terminala? Zašto nitko nije objavio kako su VBS-ovi trgovali na interkonekciji prema Mađarskoj?
Zanima li ikoga koliko u postotnom smislu energija uravnoteženja zauzima u bilanci svakoga o VBS-a na godišnjoj razini? To je važno, jer ako se radi o nečem velikom, onda bi morao biti jako veliki postotak.
S tim povezano, koliko VBS-ovi, u postotku, pogotovo oni koji se bave poslom trejdinga, a ne samo opskrbe, ostvaruju prihoda na tržištu EU, a koliko u Hrvatskoj.
Propagandisti jako često spominju Gradsku plinaru Zagreb Opskrbu (GPZO). Zašto se nije objavilo koliko plina iz uravnoteženja sustava u Hrvatskoj bi u postotnom smislu pokrilo potrebe GPZO-a? Još važnije, kada se i temeljem kojeg ugovornog odnosa nabavlja plina za svakog pojedinog opskrbljivača?
Kada odgovore na neka suštinska pitanja, a iznesu i punu istinu, vjerovat ću kako se radi o brizi za opće dobro, bez toga, neću pretjerati ako kažem, radi se o namjernom nanošenju štete nekolicini poreznih obveznika s ciljem političkog parazitiranja na temi.
O odgovaranju na ova pitanja morali bi razmisliti i oni koji su se uključili u političku obranu napadnutih, također.
I još nešto, koliko sadašnji dio posla uravnoteženja u postotnom dijelu sudjeluje u dokapu HEP-a od 900 milijuna eura poreznog novca?
