Ne radi se samo o dugu, nego o potrošnji države i “lakom novcu”

Grčka vlada i dalje pregovara s vjerovnicima glede otplate svoga duga MMF-u. Slijedom odugovlačenja otvara rizik gubitka pristupa zajmovima za reprogram. Komentatori su mišljenja kako je jedina grčka nevolja visok vladin dug od 177 posto BDP-a 2014. godine, jer je taj postotak iznosio samo 80 posto 1990. godine, piše Frank Shostak.

Dug, sam po sebi, nije ta poteškoća koja se krije iza grčke krize. Veliki državni rashodi i jak porast ponude novca zanemareni su u gotovo svim dosadašnjim analizama grčke krize. Rastom državnih izdataka, proporcionalno, između 2000. i 2009. godine, padao je trend rasta, iz godine u godinu. Monetarna i fiskalna politika stvarale su razne neproduktivnosti koje su rasipale bogatstvo.

Pad zamaha rasta i ponuda novca u kombinaciji s lošim politikama doveo je do trošenja bogatstva za neproizvodne djelatnosti. Srž današnje krize je, naime u tome što se više ne može preusmjeriti bogatstvo iz neproizvodnih djelatnosti zbog pada državna potrošnje. To je zapravo dobra vijest za grčku ekonomiju jer čvrstim rješavanjem državnih izdataka i padom ponude novca stvari bi se mogle početi rješavati.

Stvaranje dodane vrijednosti u Grčkoj je teško oštećena uslijed labave fiskalne i monetarne politike. Prijedlog Josepha Stiglitza koji ide u smjeru odbacivanja monetarne i fiskalne odgovornosti, prema tome, doveo bi do još veće krize. Bogatstvo ne može generirati vladina potrošnja i monetarno pumpanje, to može učiniti samo privatni sektor. Budući sada velik dio ukupnih aktivnosti obuhvaćaju one neproizvodne, njihovo se gašenje čini vrlo teškim. Indeks industrijske proizvodnje u Grčkoj je od 2008. godine do ode godine pao sa 122 na 91, a stopa nezaposlenosti popela se sa 7.3 posto na 25.6 posto.

Dakle, umjesto nastavljanja podupiranja rasipnički aktivnosti, čime bi situacija krenula u mnogo lošijem smjeru, trebalo bi pustiti generatore nove vrijednosti pokrenuti proces generiranja. Rupe u vladinu sustavu treba začepiti i smanjiti neracionalne izdatke. Bit će to bolno za zaposlene u javnoj upravi no sadašnji prijedlozi će samo produžiti agoniju.