Nazvati Assada čuvarom ljudskih prava, slično je kao nazvati Nerona ljubiteljem životinja

Povodom ruske intervencije u Siriji i novih preslagivanja na geopolitičkoj karti svijeta, za pojašnjenja smo pitali dr.sc. Marinka Ogoreca, profesora Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld i uglednog stručnjaka za sigurnost. Pitali smo ga je li podjela Sirije dugoročnije rješenje problema te koja je budućnost oružanih intervencija. 

Bi li podjela Sirije u ovim okolnostima bilo rješenje problema, za sada je teško reći, naglašava Ogorec, ali misli kako u konačnici ne bi.  Mogla bi privremeno zadovoljiti partikularne interese Zapada (prije svega SAD), ali definitivno bi samo „zamrznulo“ političko rješavanje problema. Ipak, ISIL i ostale radikalne islamističke frakcije niti u kojem slučaju ne bi čekale da se Zapad „sjeti“ kako riješiti političku situaciju, već bi nastavile sa svojim destruktivnim aktivnostima. Kada bi se sve završilo, Zapad bi pred sobom imao novi izvor problema – radikalnu islamističku državnu strukturu vrlo sličnu nekadašnjem Afganistanu pod vlašću talibana. To bi otvorilo cijeli niz novih, još ozbiljnijih problema, smatra Ogorec.

“Što se tiče geneze sadašnjeg sukoba, potrebno je naglasiti kako je na scenu stupio novi „međunarodni igrač“ – Rusija. Njezino uključivanje u sukob daje cijeloj situaciji novu dimenziju. Prije svega, Rusija nimalo ne skriva činjenicu da podržava Assadov režim i kako pokušava riješiti situaciju u njegovu korist. To, možda s našeg aspekta razmatranja, ne djeluje nimalo demokratski jer podržava jedan definitivno autokratski (da ga baš ne nazovem diktatorski) režim, ali je u potpunosti pragmatično. Naime, Rusi vrlo dobro poznaju Assada i njegov režim s kojim već dugo vrijeme surađuju i znaju što mogu očekivati u toj suradnji (nemojmo smetnuti s uma kako se ta suradnja do rata kretala u okviru oko 2 milijarde $US obostrane gospodarske razmjene). Svaka promjena političke situacije donosi nepoznate varijable s kojima je vrlo teško računati na dosadašnji kontinuitet te suradnje. Osim toga, Rusija raspolaže sa vojnom bazom u sirijskoj luci Tartus koja naglo dobiva na značaju kako se Rusija vraća na svjetsku scenu kao relevantna vojna sila. Bilo kakvo „kockanje“ s tom bazom za Rusiju bi mogao značiti nenadoknadiv strateški gubitak, kojeg si ne smije dozvoliti”, kaže Ogorec te dodaje kako svi ti razlozi najbolje oslikavaju sadašnju aktivnost ruskih oružanih snaga na prostoru Sirije.

“Njihovi zračni napadi svakako će se nastaviti jednakim (ukoliko ne i pojačanim) intenzitetom, a moguće je očekivati i kopnenu operaciju. Naravno, kopnena operacija nije vjerojatna u dogledno vrijeme, ali nije niti isključena, jer rusko državno i vojno vodstvo itekako dobro zna kako samo kombinirana zračno-kopnena operacija može rezultirati konačnom vojnom pobjedom”, objašnjava Ogorec.

Naime, ugledni stručnjak smatra, kako bez takve intervencije nema rješenja sirijske krize. “Moram otvoreno reći kako je Zapad imao priliku koju nije iskoristio. Vojna angažiranost SAD i njezinih saveznica, te njihovo bombardiranje ISIL-ovih položaja i infrastrukture nisu donijeli nikakve rezultate. Pokazuje se kako su ruski zračni napadi provedeni u zadnjih nekoliko dana daleko učinkovitiji i razorniji nego cjelokupna zrakoplovna aktivnost zapadnih saveznika od početka krize do sada”, kaže Ogorec.

Dva su temeljna vojno-taktička i tehnička razloga, navodi Ogorec, pod pretpostavkom da su ruski i zapadni piloti podjednako motivirani i podjednako profesionalni u svom poslu:

“Prvo, saveznički zrakoplovi baziraju daleko izvan Sirije i nakon otkrivanja i definiranja njihovih ciljeva, vrijeme reagiranja (priprema i polijetanje zrakoplova, te let do ciljeva) mjeri se satima. To je dovoljno da se snage ISIL-a i drugih islamističkih snaga izvuku iz opasnog prostora i pokupe dragocjenu opremu. Za razliku od savezničkih zrakoplova, ruska mješovita taktička zračna grupacija bazira na prostoru Sirije (u zrakoplovnoj bazi kod Latakije), pa se vrijeme reagiranja nakon uočavanja i označavanja ciljeva mjeri u minutama. To onemogućava uspješno izvlačenje islamista i njihove opreme, zbog čega su napadi vrlo djelotvorni.

Drugo, saveznički piloti ne žele riskirati moguće obaranje djelovanjem islamističke protuzračne obrane, pa bombardiranje vrše isključivo iznad 5000 m visine, precizno navođenim bombama. Bez obzira na dojmljive osobine suvremenog naoružanja, gađanja s tih visina mogu biti prilično neprecizna, a povećava se i mogućnost pogreške posade zrakoplova (uostalom, nedavni incident s bombardiranjem bolnice Liječnika bez granica u Kunduzu je samo jedan u nizu nesretnih potvrda te činjenice). S druge strane, ruski zrakoplovi (posebno jurišni zrakoplovi Su-25SM i taktički bombarderi Su-24M) napadaju svoje ciljeve s malih visina, iznenadno i velikom količinom ubojnih sredstava (pretežno nevođenim bombama OFAB-250) što dodatno pridonosi učinkovitosti i razornosti napada. No, bez obzira na učinkovite zračne napade, sve je izglednije kako bi se samo kopnenom operacijom mogla riješiti sirijska kriza”, objašnjava Ogorec.

Intervencija Rusije će ujediniti islamističke frakcije i Islamsku državu, kako javljaju izraelski obavještajci. To bi se, barem, trebalo očekivati jer dosadašnje iskustvo pokazuje kako su borci “umjerene oporbe” masovno prelazili na stranu Islamske države prvom mogućom prilikom, kaže Ogorec i dodaje “zapravo, razne frakcije koje se bore protiv Assadovih snaga i ISIL imaju zajedničku ideološku podlogu utemeljenu na radikalnom islamizmu i međusobno su si znatno bliže nego što bi se mogla očekivati njihova nekakva politička diferenciranost koju neosnovano očekuje Zapad. Izraelski obavještajci koji upozoravaju na taj problem očigledno imaju relevantne podatke, a kako Izrael ima jednu od najučinkovitijih obavještajnih službi u svijetu, ta upozorenja se ne bi smjela zanemariti.”

Globalni sukob zapada i Rusije, sa možebitnim uzrokom u krizi nedavne povrede zračnog prostora Turske malo je vjerojatna opcija. “Problem je u vraćanju ruskih zrakoplova u bazu nakon napada, jer su ciljevi relativno blizu turske granice, pa su povrede granice nastale uglavnom zbog tehničkih karakteristika zrakoplova koji moraju napraviti zaokret prilikom povratka. Takve situacije rješavaju se stalnim vojno-diplomatskim kontaktima dvaju strana koje imaju taj problem. Siguran sam kako Rusija i Turska to permanentno rješavaju upravo takvim kontaktima na bilateralnoj vojno-diplomatskoj razini”, kaže ugledni stručnjak.

Kada se govori o aktualnoj migrantskoj krizi kojom je jednim dijelom pogođena i naša zemlja, dr. Ogorec je  dosta skeptičan. “Naime, ova migrantska situacija je daleko kompleksniji društveni, gospodarski i socijalni proces, nego što je izbjeglištvo zbog ratnih operacija i uključuje cijeli niz gospodarskih i političkih čimbenika, a ne samo rat u Siriji (ili općenito na prostoru Bliskog istoka). Zaustavljanje rata u Siriji ne bi u većoj mjeri utjecalo na zaustavljanje migracije, ali bi barem prostoru Europske unije stvorilo pretpostavke (da ne kažem opravdanje) za povratak većeg dijela migranata u njihovu domovinu”, objašnjava on.

Nazvati Assada čuvarom ljudskih prava, kako to navode pojedini mediji, otprilike je slično kao nazvati Nerona humanim ljubiteljem životinja, jer je svojevremeno hranio gladne lavove kršćanima, odrješit je Ogorec i zaključuje:

“Definitivno, Assad nije nikakav humanist niti zaštitnik ljudskih prava, ali njegov režim ima jednu vrlo bitnu osobinu koju su svojevremeno imali i Gadafijev, Husseinov ili šaha Reze Pahlavija – državu je utemeljio na sekularnosti. Upravo je gubitak sekularnosti arapskih država nakon tzv. „Arapskog proljeća“ rezultirao problemima koje s njima ima današnji svijet (a prije svega njihovo vlastito pučanstvo). Pokazalo se kako „demokratizacija po direktivi“ koja je (više ili manje nasilno) provedena u tim državama rezultirala gubitkom sekularnosti čiji jamci su bili vlastodršci „čvrste ruke“ i time otvorila Pandorinu kutiju islamističkog fundamentalizma i radikalizma svih vrsta. Možda je i Rusija shvatila kako je Assad vjerojatno jedini jamac sekularnosti Sirije i zbog toga ga podržava, da ne bi došlo do slične situacije kao u ostalim državama pogođenim „Arapskim proljećem“.”

You may also like

0 comments