Ispred sjedišta NATO-a u Bruxellesu i operativnog sjedišta u Monsu, gradu na otprilike četvrtini puta od Bruxellesa do Pariza, zastave zemalja saveznica spuštene su na pola koplja u znak počasti žrtvama terorističkih napada u Parizu, no ljudi u tim zgradama počeli su već tijekom vikenda raspravljati bi li najbolji način za odavanje počasti žrtvama zapravo bilo nešto drugo – aktiviranje kolektivne obrane predviđene člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora.
Članak koji propisuje da će se napad na jednu zemlju smatrati napadom na sve zemlje NATO-a te da kolektivno sve saveznice imaju pravo na samoobranu upotrebom oružane sile, bio je u stvarnosti aktiviran samo jednom. Nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna.
Francuska još nije odlučila želi li pokrenuti aktiviranje tog članka, no mnogi političari i analitičari već su dali naznake da bi se razvoj događaja mogao ići u tom smjeru i da bi teroristički napadi u Parizu mogli mobilizirati NATO i širu međunarodnu zajednicu na odlučniju borbu protiv ISIL-a.
“Stajat ćemo uz našu najstariju NATO saveznicu kako bismo odvratili, omeli i porazili teroriste koji prijete našim vrijednostima, slobodama i našem načinu života”, izjavio je američki general Philip Breedlove, vrhovni zapovjednik NATO-a za Europu. Njegov prethodnik na toj poziciji, umirovljeni američki admiral James Stavridis, u članku za magazin Foreign Policy zagovara aktiviranje članka 5. i tvrdi da se NATO više ne može pretvarati da rat u Siriji ne utječe na njegove temeljne interese.
“Osnovni cilj NATO-ove misije trebao bi biti poraz Islamske države u Siriji i uništenje infrastrukture koji je ondje stvorila. Takva misija imala bi dodatnu korist time što bi pokazala da je NATO spreman odlučno djelovati kad se nalazi pod prijetnjom – smatra Stavridis. Ipak, pokretanje NATO-ove vojne misije u Siriji teško je ne samo u vojnom smislu – jer, primjerice, britanski parlament nije odobrio svom premijeru ni sudjelovanje u zračnim napadima”, nego i politički. U smislu zakonitosti, strane vojne intervencije najčišće su u slučaju da ih pozove vlast zemlje u kojoj se intervenira ili ako ih odobri UN. Prvi scenarij čini se teškim jer NATO saveznice, a pogotovo Francuska, smatraju sirijskog predsjednika Assada zločincem, a za drugi scenarij bi, nakon zloupotrebe sličnog odobrenja UN-a u Libiji, NATO saveznice teško pridobile Rusiju.
Zapadni lideri jučer su o mogućem odgovoru na terorističke napade imali prilike razgovarati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na summitu skupine G20 u Turskoj. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je da europske zemlje ne bi trebale reagirati na napade u Parizu odbijanjem izbjeglica. “Ne smijemo brkati različite kategorije ljudi koji dolaze u Europu. Oni koji su odgovorni za napade u Parizu su kriminalci, a ne izbjeglice ili tražitelji azila”, rekao je Juncker, apeliravši na zemlje poput Poljske ili Slovačke da ne koriste ovu tragediju za rušenje ionako krhke zajedničke europske migrantske politike, donosi Večernji list.
Ipak, činjenica da je kod jednog ubijenog terorista pronađena sirijska putovnica registrirana na balkanskoj migrantskoj ruti mogla bi nagnati niz europskih država da revnije i sporije provjeravaju ljude koji se masovno pokušavaju domoći azila u bogatim zemljama EU. Sporije i temeljitije procedure u nekim državama mogle bi stvoriti probleme u drugim državama na ruti, što za Hrvatsku kao tranzitnu zemlju stvara novu dimenziju problema. Nakon krvavog pariškog vikenda, moguće je i da strože kontrole na granicama postanu stvarnost ne samo za neregularne migrante, nego i za građane EU jer države imaju sve veći poriv za vraćanje kontrola na graničnim prijelazima, kako kopnenim tako i onima u zračnim i morskim lukama.
