Najnovija kineska događanja valja promatrati u svjetlu razbijanja Dengove doktrine

Protekli je tjedan bio sadržajan jedan za Kinu. Prvo je Narodna banka Kine šokirala financijski svijet kada je odlučila smanjiti referentnu stopu juana u odnosu na američki dolar za gotovo 2 posto, a to je dovelo do pada od 2 posto. Pad izazvalo bijes i nagađanja, uključujući i očekivanja kako će kineski potez biti izazvati utrku za obezvrjeđivanje azijske valute. Peking je rekao kako je prilagodba osmišljena kako bi riješili narušavanje anomalija juana na tržištu.

Međunarodni monetarni fond je, međutim, napomenuo kako bi ovaj potez mogao dovesti do slobodnijeg plutajućeg tečaja juana – nešto što  je MMF tražio od Pekinga prije. U komentarima na marginama godišnjeg izvješća o kineskom gospodarstvu, objavljenog kasnije proteklog tjedna, MMF je također istaknuo kako juan nije podcijenjena, unatoč padu. Također, prošli tjedan, kineski su državni mediji izdali upozorenje umirovljenim dužnosnicima kako bi ostali izvan politike i ne zloupotrebljavali svoje bivše mreže i prestiž. Upozorenje u državnim medijima sugerira da je godišnje neslužbeno okupljanje sadašnjih i bivših stranačkih dužnosnika na Beidaiheu ipak otkazano, ali nije zgorega upozoriti kako to ne bi smjelo postati mjesto stvaranja politike. Mediji navode kako je spomenuta neformalna skupina već održala nekoliko sjednica u Pekingu, a odluke su donosili na otvorenim plenumima, a ne u nekom tajnovitom skupu starješina. Kuloari pak navode kako su neki bivši dužnosnici uključeni u nekretninske spekulacije i loše upravljanje te se to treba zaustaviti.

Konačno, prošlog se tjedna Kina bavila jednom od svojih najgorih industrijskih nesreća u povijesti – nizom eksplozija u kemijskom skladištu u lučkom gradu Tianjinu. Više od 100 ljudi je poginulo u eksplozijama i posljedicama eksplozija, što je navelo vladu da pokrene istragu o nezakonitom skladištenju i nepravilnoj proceduri sigurnosti. Građani su počeli demonstracije u Tianjinu te zahtijevaju vladine odštete za štetu. Kao odgovor, Peking pojačao medijsku kampanju protiv glasina, pomoću državnih medija podsjeća javnost da je Vlada javno upoznata kako u Politbirou postoji odbornik povezan s korupcijom, tako da javnost može vjerovati kako vlada neće skrivati ​​zavjeru koja okružuje eksploziju u Tianjinu, piše Rodger Baker, analitičar Stratfora.

Ako postoji zajednički nazivnik ovih događaja, to je način na Peking naglašava svoju otvorenost u donošenju odluka, u izvještavanju i objašnjavanju svojih postupka. Ovo nije Kina prošlosti koja je pokušala sakriti istine većih prirodnih ili umjetnih katastrofa od svojih građana. Nije Kina koja upravlja tajnim sporazumima nastalih konsenzusom partijskih starješina, ili Kina koja pokušava zaštititi stranačke dužnosnike na štetu javnosti. Niti je to Kina uske kontrole valute, zbog bojazni kako bi  hirovi svjetskih tržišta mogle utjecati na ekonomske regulacije. Ili barem takvu poruku Peking pokušava poslati. Ta je poruka vjerojatno više za domaću nego međunarodni uporabu, ali je to poruka koja priznaje da i u inozemstvu i kod kuće ima puno povjerenje u kineske Komunističke partije i vlade  te će nastaviti transparentnu politiku.

Realnost je kako je Kina u središtu najozbiljnije kriza od vremena Deng Xiaopinga, a njegov model više nije učinkovit u upravljanju državom i gospodarstvom.Nakon maoističke ere, Deng je, naime, pokrenuo tri osnovna pravila za budući rasta i razvoj.

Prvo, dopustiti gospodarstvu više slobode, prihvaćajući kako će neka područja rasti brže od drugih, ali kako će dugoročno plima podići sve brodove.

Drugo, spriječiti bilo kojega pojedinca u stvarnoj dominaciji nad kineskim političkim sustavom. Nije bilo više figura poput Mao Zedong koji imaju takav osobni utjecaj te je bez toga  cijela zemlja mogla biti bačena u gospodarski i društveni prevrat. Umjesto toga, vođenje je Kine zaključano u modelu konsenzusa kojim je ograničen svaki pojedinačni izvor snage i eliminirane frakcije u korist rasprostranjenih mreža utjecaja koje se međusobno isprepliću toliko da ne može biti  istinskog razdora.

I na kraju, tiha vanjska politika, biti nemilosrdan u politici nemiješanja i izbjeći pokazivanje vojne snage u inozemstvu. Ova potonja točka trebala je dati Kini vremena dobiti ekonomsku koheziju i unutarnju snagu izbjegavajući provociranje susjeda ili SAD-a.

U retrospektivi, Dengov je model radio izuzetno dobro za Kinu, barem na površini. Dok je Sovjetski Savez propadao, Komunistička partija Kine držala se zajedno, čak i nakon lošeg upravljanja krizom na trgu Tiananmen. Iako s vremena na vrijeme sporo reagiraju, Kineski vođe uspjeli su osigurati brzi gospodarski rast u zemlji izbjegavajući ekstremne socijalne i političke destabilizacije. No, relativnu smirenost na površini, opovrgavaju uznemirujuće dublje struje. Tamna strana politike tajnih konsenzusa bila je da, iako se pojavljuje kako bi osigurao stabilnost, od kasnih 2000-ih ona je bio indikator produžavanja temeljnih strukturnih problema kroz odgađane potrebitih reformi i zadržavanje vlastitih pozicija.

Kinesko gospodarstvo približilo se u prošlosti prošlosti japanskom i činilo se kako će nadmašiti američko gospodarstvo. Kako je ekonomska snaga prevedena na ukupnu nacionalne snagu Kina je, u nastajanju stjecanja značajne globalne moći, počela razbijanje Dengove doktrine te je počela otvoreno pokazivanje vojne moći zbog navodne potrebe zaštite svojih sve važnijih plovnih putova za prirodne resurse i izvoz. Međutim, većina procesa si ciklički. Lokalni interesi lokalnih i pokrajinskih vlasti – i samih zainteresiranih da se izbjegne bilo kakav osjećaj nestabilnosti – ostavili su ogromne viškove netaknute u kineskim proizvodnim sektorima, osobito u teškim industrijama, koja je okosnica ranog kineskog gospodarskog rasta. Dok je politika konsenzusa dopuštala Kini rasti ( ali ne na zdrav način),  globalno gospodarstvo više ne daje Kini slobodu samo zadržavati žaleći se na okolinu.

Prijelaz vodstva na XI-a 2012. Godine nije bio niti približno toliko gladak kao raniji prijelazi moći. Događao se Bo Xilai skandal koji je preoblikovao smjer kineske politike. Nastalo je stalno antikorupcijsko nastojanje zato što je izazov mnogo ozbiljniji nego li se mislilo. Postojala je čak i zavjera za ubojstvo XI-a. Nedavna izjava u vezi bivših čelnika i dužnosnika partije i apeliranje na njih da ostanu izvan politike sugerira kako izazovi XI-ovoj poziciji još uvijek nisu nestali. Xi je odlučio izgraditi Vijeće za nacionalnu sigurnost i ekonomske poslove koje će biti savjetodavno tijelo te je time izazvao protivljenje bivših dužnosnika koji žele igrati ulogu u oblikovanju politike.

Dok se Kina suočava s nekim  od svojih najtežih ekonomskih izazova, a nakon što su ušli u Južno kinesko more i međunarodne vojne poslove na način da se ne mogu lako povući, također se bori s unutarnjim neslaganjem i partijskim borbama. Pokušaj konsolidacije smjera, koji je usko povezan s kampanjom protiv korupcije, radi se o zatezanju uzdi kontrole kako bi se omogućilo više brze prilagodbe u politici te ubrzalo. Dakako, to narušava tradicionalno stečenu moć.

Sve to izaziva kontroverzu: Ekonomske politike kreću se prema liberalizaciji, no političke i socijalne politike kreću se prema autokraciji.

Za upravljanje Kinom u sljedećoj fazi ekonomskih reformi i otvaranja Xi želi istovremeno uspostaviti kontrolu nad medijima, informacijama, društvenim slobodama i partijom. Strah ga je kako će značajnija ekonomska reforma, bez uske političke kontrole,  dovesti do ponavljanja sovjetskog iskustva: raspada partije, a možda čak države. Svaki događaj, svaki naslov, treba ocjenjivati u kontekstu ove unutarnje krize. Potonuće valute, važan korak u liberalizaciji trgovanja juanom, ima rizike poput svijesti o tome kako se  slobodnija valuta može kretati u smjeru daleko od onoga kojega vlada želi vidjeti. Eksplozija u Tianjinu je pojačala strahove zbog lošeg upravljanja i korupcije. To je izazvalo novi krug nagađanja i prosvjeda građana, ali i negodovanja stranih investitora i trgovaca, ali i ponovno postavljanje neugodnih pitanja o sigurnosti u Kini.

Upozorenja umirovljenim dužnosnicima neka se ne upliću u politiku više nego su nego samo odnosi s javnošću. To ne znači kako je Kina na rubu propasti, da su Vlada i partija u opasnosti raskola ili  kako je ekonomska reforma nemoguća. Ipak, Kina je ušla u fazu neizvjesnosti. Prijelaz na unutarnju potražnju gospodarstva neće se dogoditi glatko, niti će se dogoditi preko noći. Smanjenje izvoza i ulaganja već su u tijeku.

You may also like

0 comments